Minule dvije fudbalske utakmice između Srbije i Crne Gore (pod ovim imenom samo jedna reprezentacija igrala na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine!) pokazale su, više nego sve druge odluke u dnevno-političke svrhe, o korjenu jednog te istog naroda koji danas živi u dvije države.
Ustvari, slikovito rečeno, nekad treba ići i na kraj svijeta i otkriti rosu na travi, a ponekad se sve samo od sebe kaže, baš kao što je, u Sportskom žurnalu, uoči pominjanih utakmica, zborio umni Matija Bećković:

“U svakom slučaju, Srbi će pobediti!”

Svojevremeno, kad sam pisao knjigu “Miljan, ljudi i vrijeme”, čuveni fudbalofil rekao mi je na pitanje: ko je i šta je Miljan Miljanić – sljedeće:
-Srbin iz Crne Gore!

Upravo tako svojom rukom ispisao je, kao sedamnaestogodišnjak, u sportskom kartonu 1947. godine kada je registrovan kao fudbaler u Crvenoj zvezdi. 

Presvijetli vladika Rade, klanjam ti se do crne zemlje, pozlatio ti se i danas nikad dostignuti “Gorski vtijenac”.  I tako, i nikako drugačije!

Ili, bard srpskog glumišta, evropski Orson Vels, nenadmašni Petar Božović, uoči susreta braće u Beogradu:
“Ako izgube, pobijediće moji!”

Ono što beskompromisno, nerijetko i čudovišno pokušava Milova politika da pretvori u realan život, razgolitio je njegovo veličanstvo fudbal.

Opet Sportski žurnal, i izjava Dragoljuba Đuričića, najboljeg jugoslovenskog bubnjara, baš narodski zvuči:

“Kao da igra leva protiv desne noge!”

Onda Igor Blaženović, frontmen grupe “Isnepktor Blaža i Kljunovi”:

“Srbija i Crna Gora, dva oka u glavi!”

Za kraj mladost Republike Srpske, koja je stigla na stadion Crvene zvezde, raskrilila transparent, u ime svih od Novog Grada, Prijedora, preko Banjaluke, Doboja, Brčkog, Bijeljine, Pala, Višegrada, sve do Trebinja:

“Braćo, mi vas bratski volimo!”

Pa još dodali:

“Hvala braćo Rumuni!”

(To je bila zahvalnica navijačima rumunske reprezentacije koji su prilikom gostovanja Srbije skandirali “Kosovo je Srbija” i za to su od strane moćnika UEFA kažnjeni jednom utakmicom pred praznim gledalištem!)

Neće biti da Rožaje, Bijelo polje i Ulcinj više poštuju presvjetlog Njegoša, nego mladost podno Kozare, Grmeča, Romanije, Majevice, Leotara… Neće valjda!

Nije sveto čojstvo i presveto bratstvo nikad bilo, niti će biti, za jeftinu prodaju, kao što je bilo nesrećno i tragično jugoslovenstvo.