Foto: ABA liga

Iza nas je finale ABA lige. Nikada burnije i nikada teže ali ne zbog terena nego zbog dešavanja oko terena. Pojedinci su podigli duel Zvezde i Budućnosti na nivo bitaka koje su se vodile u ratovima. Znamo da našim klubovima igranje Evrolige donosi mnogo dobrih stvari ali nije to razlog da se prelaze granice dobrog ukusa.

''Rat'' između klubova krenuo je još tokom prošlogodišnjeg finala ali su tada uslovi bili koliko toliko nromalni. Međutim, ove godine je sve otišlo mnogo predaleko. Razlog ? Nepromišnjene izjave pojedinaca. Sa jedne strane Nebojše Čovića a sa druge Bokana i Jasmina Repeše.

Političari u sportu rijetko kada donesu nešto dobro. Dokaz za to su Čović i Bokan. Neka vode oni svoje klubove nemamo ništa protiv toga, ali neka razmisle malo kada rade neke stvari. Izjave i jednog i drugog gdje stavljaju sebe ispred igrača i u žižu javnosti a onda ti igrači istrpe radi njihovih izjava. Na sve to nadovezao se i Jasmin Repeša sa u najmanju ruku nepotrebnim komentarom nakon debakla i poraza od 38 razlike, u drugoj utakmici finala u Beogradu. Tada je Repeša za svoje neznanje i debakl, pokušao naći alibi u atmosferi. Rekao je tada ''kako da ih dočekamo u Podgorici'', aludirajući da treba biti ''vatren'' doček za Zvezdu.

I zaista je bilo tako. Od toga da su ''Varvar'' budili košarkaše Zvezde sa pjesmom i bacanjem petardi (ovakvo nešto Zvezdaši nisu radili) pa do svih dešavanja na zagrijavanju i tokom treće utakmice. Rasizam i gađanje loptama i upaljačima Majkla Odža, raskrvarene glave članova upravnog odbora Zvezde, upad plaćenika Budućnosti na teren na startu drugog perioda, sve je to bio dio onog Repešinog ''kako da ih dočekamo u Podgorici''.

Znalo se zbog našeg balkanskog mentaliteta da će ukoliko bude majstorice u Beogradu, doći do ''osvete''. I zaista je i bilo tako. Kada su na zagrijavanje izašli košarkaši Budućnosti, krenula je ''rafalna paljba'' Zvezdaša. Gađali su igrače Budućnosti i nisu im dali da priđu košu kako bi odradili zagrijavanje. Potom su se igrači Budućnosti povukli sa terena i bilo je upitno i da li će biti same utakmice. Takođe, nisu samo bili gađani igrači Budućnosti nego su i oni gađali. Kol je udario kamermana a i Klark je u jednom momentu pokušao udariti navijača. Međutim, o te dvije stvari se ne govori toliko koliko o napadima na igrače a to nije dobro jer se mora o svemu govoriti na isti način.

Na kraju se sve završilo ubjedljivom i zasluženom pobjedom Zvezde. Pokušaji Budućnosti da se zahtjeva ponavljanje finalne serije ili bar majstorice su zaista smiješni. Budućnost je u Beogradu u tri meča izgubila ukupno 100 razlike što je nezapamćeno za finale nekog takmičenja.

Zvezda je zasluženo šampion i tu nema spora. Međutim, sada je ABA liga na potezu. Mora rukovodstvo lige raditi na smirivanju strasti. Kako je krenulo sa napadima, da je bila još koja utakmica možda bi i glave padale a to je nedopustivo. Ne može sport biti više od života. Ne može se sila sprovoditi u sportu. Ne mogu se napadati protivnički igrači pa ljudi nismo u srednjem vijeku poboga... 

Da li je Evroliga vrijedna da neko strada radi nje ? Velike su pare u igri a ljude poput Čovića i Bokana jedino para i zanima. Ali ponavljamo, oni su periferni i nebitni likovi. Igrači su ti koji su bitni a istrpjeli su golgotu radi svojih predsjednika kojima ni dlaka sa glave nije falila u svim ovim neredima. Zato su igrači i jednog i drugog tima zaslužili naklon do poda za sve što su istrpjeli tokom finalne serije.

Zato ponavljamo da rukovodstvo ABA lige mora uraditi nešto. Nije normalno ni da se skandira svašta što se skandira ali ajde sa tim i živimo nekako jer od toga nikoga glava ne boli. Ali napadi na bilo koji tim su nedopustivi. Samo je loše što se većina medija ne ponaša na isti način. Osuđuje na sve moguće načine dešavanja u Beogradu a o Podgorici tek neka riječ. Vjerovatno da nije bilo organizovanog napada u Podgorici od strane plaćenika a ne navijača, vjerovatno ne bi došlo ni do dešavanja u Beogradu. Ali nije to bitno. Ne smije se ni tako razmišljati. Nismo u dobu starih država poput Vavilona i sličnih pa da vlada ona stara ''oko za oko, zub za zub''. Neko mora jednom biti pametniji i jednom se sport mora vratiti u granice sporta. 

Za sve to potrebno je jedinstvo. Države moraju donijeti adekvatne zakone da sankcionišu huligane. Predsjednici klubova moraju biti pametniji u izjavama i zapravo da što manje pričaju. Liga mora preduzeti mjere da se ovo ludilo nikada više ne ponovi jer se ovakva serija ne smije ponoviti što se dešavanja oko terena tiče. Na kraju i sami novinari moraju biti realniji. Ne može se o jednom napadu govoriti usputno a o drugom govoriti i pisati 100 dana i 100 noći. Mi smo osudili napade u Podgorici ali isto tako osuđujemo i napade u Beogradu.

Red je da konačno pričamo samo o terenu. Možda je nerealna želja ali daj Bože da dogodine pričamo samo o terenu.