Rukometni klub Borac dobio je još jedno veliko prinanje!

Njagovom nekadašnjem golmanu Abasu Arslanagiću dodijeljen je “Kluč grada”, najveće priznanje Banjaluke na svečanosti održanoj u Banskom dvoru, u povodu obilježavanja 22. aprila, dana kada je grad na Vrbasu oslobođen od fašizma.

Uzalud je tražiti golmana po uzoru na Abasa Arslanagića. U svemu je bio originalan, gotovo neponovljiv, iako je upravo on “lansirao” odbranu rukometnog gola koju su poslije preuzeli gotovo svi čuvari mreže na zemaljskoj kugli. 

Bio je član generacije rukometaša Jugoslavije koja je osvojila prvu medalju – bronzu, u Francuskoj 1970. godine. 

U Minhenu 1972. godine osvojio je olimpijsko rukometno zlato za Jugoslaviju, a Arslanagić je bio svojevrstan junak minhenske smotre sporta. U finalu protiv Čehoslovačke branio je sve: udarce sa “linije”, sa krila, “sedmerce”… Ono što je započeo dvije godine ranije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, u Minhenu je samo potvrđeno svojom kulminacijom.

Golman svijeta!

Div sa sedam ruku, taj epitet dodijelili su mu i novinari, i rukometni teoretičari. Ne slučajno, rukometna enciklopedija počinje s njegovim imenom. 
Koliko zbog sjajnih golmanskih odbrana, stila i originalnosti, toliko zbog brojnih trofeja, svoju “tačku na i” imao je 1976. godine kada se s Borcem popeo na vrh Evrope, a on bio junak svih mečeva, pogotovo onog finalnog protiv danske Fredericije. 

Svojevrstan rukometni čarobnjak među stativama. Bio je reprezentativac svijeta.

Poslije će nastaviti izuzetno uspješnu trenersku karijeru, a kao “svoju zaostavštinu” rukometnom sportu ostavio je izuzetno vrijednu stručnu knjigu “Na rukometnom golu”, koja je uvrštena u zvaničnu literaturu IHF. 

Zbog svega rečenog, a još više je ostalo nepomenutog i nekazanog, dugotrajni aplauz koji se u ponedjeljak uveče, 22. aprila 2019. godine razlegao u velikoj Koncertnoj dvorani banjalučkog Banskog dvora bila je i svojevrstna zahvalnost Banjaluka, Rukometnog kluba Borac, a rekao bih čak i cijelog rukometnog svijeta za jedno izuzetno sportsko trajanje Abasa Arslanagića.

Sportska karijera za ponos i diku, ne samo onima koji su se divili Akinim odbranama već cjelokupnoj sportskoj javnosti, ma kojem sportu pripadali.