Svjetsko prvenstvo u kikboksu održano nedavno u Sarajevu dobilo je visoke ocjene za organizaciju, a priznanje je dobila i bh. sutkinja Dragana Vitković

Nekada jedna od najboljih kikbokserki Bosne i Hercegovine, viceprvakinja svijeta iz 2014. godine Dragana Vitković morala je zbog povrede da prestane sa aktivnim bavljenjem ovim sportom, ali je odlučila da ostane u njemu kao trener i sudija. Za vrlo kratko vrijeme Vitkovićeva je napredovala, te je dobila čast da sudi na Svjetskom prvenstvu u kikboksu koje je nedavno održano u Sarajevu, a odmah je ponijela i laskavo priznanje za najboljeg ringovnog sudiju.

- Iskrena da budem, nisam očekivala to priznanje iz razloga što je tu bila konkurencija od 65 ringovnih sudija iz cijelog svijeta. Mislim da još nisam svjesna svega toga, još se utisci nisu slegli, ali najviše od svega me radovala činjenica da su moje kolege čestitajući mi govorile da sam ja to zaslužila, to je ono što me više činilo ispunjenom i srećnom nego sama nagrada, rekla je za Oslobođenje Dragana Vitković, pa nam je objasnila kakav je to sudijski posao u kikboksu.

- Sudijski posao nije nimalo lagan koliko god se to činilo. Uvijek morate biti na oprezu, uvijek morate pratiti šta radi i jedan i drugi borac, biti brzi sa svojim odlukama, uočavati povrede pravila, biti pravedni i naravno poštovati borce i njihove trenere. Na pitanje kako se osjećam kao sudija, rekla bih odlično i mogla bih taj posao da radim svaki dan. Volim da sudim, jednostavno volim taj sport i uživam u svom poslu. Ono što je interesantno jeste da jako malo ima žena u svijetu koje sude u ringu i upravo zbog tog razloga mnogo sam poštovana od svojih kolega, vrlo brzo sam se uklopila i zaista uživam kad provodim dane sa tim ljudima.

Djevojka iz Trnova ističe da je sve nekako brzo išlo što se tiče tog sudijskog posla.

- Sav moj uspjeh u sudijskom angažmanu je išao nekom brzom uzlaznom putanjom, prije svega moj talenat, volja i želja za ovim poslom su brzo prepoznati u KBSBiH, ali najviše od jednog čovjeka kojem dugujem najveću zahvalnost za sve moje dosadašnje uspjehe što se tiče sudijskog angažmana. Taj čovjek je predsjednik sudijske komisije KBSBiH Neđo Bratić, koji je vjerovao u mene i onda kada ja nisam. Na njegov prijedlog ja sam boravila dvije godine zaredom na seminaru svjetske WAKO asocijacije u Bugarskoj, tu sam se upoznala sa supervizorima koji su bili oduševljeni mojim sudijskim angažmanom i odmah sam dobila poziv da sudim ove godine i Prvenstvo Evrope u Mađarskoj i Svjetsko prvenstvo gdje sam i proglašena za najboljeg ringovnog sudiju.

Povreda je skratila njenu takmičarsku karijeru. Priznaje, nedostaje joj ponekad kikboks, ali je utjehu pronašla u treniranju drugih takmičara i rekreativaca.

- Istina je da mi pomalo nedostaje takmičenje, jako malo ljudi zna da sam ja bila prinuđena da prestanem da se takmičim zbog povrede leđa. Ali, opet iako je to sve nekako naglo moralo da prestane, otvorila su mi se neka druga vrata i hvala Bogu i na tom polju mi ide više nego dobro. Naravno, ja i dalje treniram za sebe, radim i sa djecom u svom klubu već nekoliko godina, a odnedavno radim i u Istočnom Sarajevu gdje smo brat i ja pokrenuli rekreativni kikboks za žene, muškarce i djecu. To se pokazalo jako uspješnim, ljudi su prezadovoljni jer je to nešto novo na našim prostorima, tako da sam ostala u kikboksu kao trener, ali i kao sudija.