Rodoljub Petković, Rajko Papović i Branko Lazarević

Branko Lazarević, od milja Brane, prvi predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske od njegovog osnivanja 5. septembra 1992. godine do 1998. godine, kada ga je naslijedio doktor Milan Jelić, degradiran je, i “poništen”, kao da nikada njegovo ime nije bilo na čelu fudbalske armije, još u najtežim vremenima.

-Ne moram Vama da objašnjavam kako sam otišao iz FSRS. Ne boli me to kao Branka Lazarevića, boli me kao fudbalskog radnika – počeo je Brane Lazarević priču.

Na pitanje kako komentariše najnovija dešavanja u FSRS, odgovorio je:

-Ne pratim situaciju, daleko sam od svih aktivnosti i zbivanja, znate u penziji sam i gledam na život drugačijim očima, a je li ima nešto novo?

Inspekcija je zabranila rad Saveza, “žuta traka”…

-Uh, brate rođeni, pa je li moguće? Ne mogu da vjerujem. Recite mi da nije istina?

Nije, Mile Kovačević…

-Čekajte, blokiran Savez? Sramota. Mene je sramota. Velika! Ako je tako kao što kažete?

Imamo li razlog da Vas lažemo?

-Ovo nije lično, ne govorim kao čovjek na kojem je istresena nepravda. Narušena su osnovna načela demokratije. Većina je uvijek u pravu. Ja nisam ni na čijoj strani. Ali su uvijek čovjek i magare pametniji od samog čovjeka. To kažu i filozofi! - jasan je Lazarević.

Možete li da zamislite…

-Ne mogu, i nemojte me više ništa pitati, jer već sada sam počeo da plačem na sve ovo, a lično znam šta sam zajedno sa Rodoljubom Petkovićem i Rajkom Papovićem doživio i preživio još 1996. godine. Sada mi je sve jasno. Čini mi se da smo sami sebi dovoljni i da uvijek pojedinci koče naš narod! Pustite me da se isplačem kao čovjek nad tužnom sudbinom svega onoga što smo gradili 27 godina. Treba da se stidimo.

Ko?

-Da li sam ja mogao da budem jači od onih koji su me izabrali?

Izvintie gospodine Lazareviću na uzmeniravanju…

-Vi, koji se borite za istinu, nikada ne smetate!

Branko Lazarević koji u prostorije FSRS nije ušao dugo… A prvi je predsjednik FSRS od 5. septembra 1992. godine…