Toni Karačić

Trener NK Široki Brijeg Toni Karačić dao je opširan intervju za Jabuka.tv u kojem se dotakao mnogih tema, a jedna od neizbježnih su bili i navijači hercegovačkog sastava.

Ove sezone bilo je dosta kazni i utakmica bez prisustva navijača, koliko Vam je to odmoglo i što možete poručiti navijačima kluba za nastavak sezone o tome kako će izgledati Vaša ekipa?

- Imao sam priviligiju biti tu kako se klub razvijao, tako su i naši navijači rasli zajedno s nama. Imam neku kompletnu sliku o klubu, a tako i o našim navijačima. Iz daleka se vidi da se radi o ljudima kojima je klub istinski prirastao srcu, što se vidi i po posjećenosti naših utakmica, a više to nisu samo ljudi iz Širokog Brijega, već iz cijele Zapadne Hercegovine, Središnje Bosne, Livna, Tomislavgrada i drugih mjesta iz cijele BiH i šire regije. Evo vidim da imamo neku manju grupicu navijača i u Makedoniji i svima njima smo na neki način simpatični, prate nas, znaju sve o nama ko smo što smo i što predstavljamo u bh. fudbalu. Možemo u mnogim segmentima biti primjer i nekim većim sredinama kako biti uspješan i ja sam imao privilegiju osjetiti atmosferu u nekim utakmicama na Pecari. Vjerujte mi kada je puna Pecara, kada je fantastična atmosfera na tribinama koliko to nama na terenu znači, to je stvarno neopisiv osjećaj. Meni lično je velika čast voditi klub iz grada u kojem živim cijeli život, za kojeg navijaju ljudi koje srećem po gradu, u crkvi i što ih imam priliku nekada usrećiti s našim pobjedama ili nekim drugim situacijama i to me jako ispunjava. Isto tako kada izgubimo jako mi ih je teško sresti (smijeh). Naši navijači sami o sebi pričaju, a ja ću se truditi dok sam na čelu ekipe da im priuštimo što više veselja i da budu ponosni na nas. Pozivam ih da nas što više podrže u nastavku sezone, rekao je Karačić u opširnom intervjuu za Jabuka.tv i dodao:

- Krivo mi je zbog ovih silnih kazni, ne opravdam neka štetna ponašanja pojedinaca i ne mogu razumjeti da nekada strasti i emocije budu nekada toliko isprovocirane da se ponašanje manifestira u negativnom kontekstu. Ne mogu prihvatiti da netko svjesno želi povrijediti protivničkog igrača na terenu, tome se izrazito protivim. Bacanje nekih predmeta u teren da se nekog povrijedi, ne može se ničim opravdati bez obzira kako ko bio isprovociran, jer isto tako i mi moramo ići na gostovanja i sigurno ne bi htjeli da nas neko gađa. Ali isto tako mislim da se u velikoj mjeri nad našim navijačima provodi represija, da nas ovoliko utakmica bez publike kažnjavaju i što će nam na proljeće biti zatvorena sjeverna tribina, to se možda radilo u nekim bivšim sistemima. Puno toga se kroz razgovor može riješiti, institucije trebaju raditi svoj posao, ali da se konstantno kao nešto zabranjuje našim navijačima, a neke druge se gleda kroz ružičaste naočale, to ne mogu prihvatiti. Za koga onda mi igramo i treniramo ako se ne možemo predstaviti svojim navijačima? Naši navijači trebaju s nama i plakati i veseliti se i uživati u našim utakmica pa kad smo igrali ove utakmice pred praznim tribinama to je izgubilo svaki smisao. Nakon utakmice osjećaj nije nikako potpun, dobio ili izgubio slično se osjećaš. Osjećam se kao da sam ušao u ured, udario pečat i izašao iz ureda. Stoga se nadam da u budućnosti neće biti takvih utakmica već da nas naši navijači moći podržavati na pravi način.