Ivana Španović
Olimpijska bronza u Riju. Dve svetske bronze na otvorenom i zlato, srebro i bronza na šampionatima sveta u dvorani. Evropsko zlato i srebro i tri vezane krune na kontinenalnim šampionatima u zatvorenom. Čudesan let od 7,24 u Beogradskoj Areni 2017, dva puta osvojene Dijamantske lige.
Ivana Španović, jedna od najboljih skakačica udalj današnjice, definitivno je jedno od najzvučnijih imena evropske atletike u poslednjoj deceniji. Zbog toga ne čudi da je bila gost uživo na Instagram nalogu Evropske atletike. Zvanično najbolja sportistkinja Srbije 2013. i 2015. godine odgovarala je gotovo 40 minuta na pitanja. Sve je počelo od onoga što je najaktuelnije.
Kakva je trenutna situacija u Srbiji, što se tiče korona virusa?
- Posle osam nedelja, imali smo prvi slobodan vikend. Situacija je sve bolja i bolja i svi smo relaksiraniji. Daleko od toga da se sve vratilo u normalu, ali su pomaci vidljivi. Ono što je za mene najvažnije, sportistima je dozvoljeno da treniramo napolju.
Troskok u Beogradu
Da li ste nekada želeli da se oprobate u nekoj drugoj disciplini osim skoka udalj?
- Otkriću prvi put da sam ozbiljno razmišljala da se u Beogradu 2017. oprobam u troskoku. Volim tu disciplinu, međutim mnogo je veći rizik od povrede nego u skoku udalj. Želja mi je ipak da se do kraja karijere oprobam u ovoj disciplini na nekom velikom takmičenju – kaže Španovićeva.
I kakav je osećaj?
- Drugačiji. Istina je da sam imala sreće jer sam tokom svih ovih nedelja izolacije trenirala u kući u kojoj imam teretanu. To mi je mnogo pomoglo da ostanem u kakvoj takvoj formi. Međutim, ništa ne može da se poredi sa izlaskom na stazu. Sve me je posle treninga bolelo, ali sam se sjajno osećala. Sada nam ostaje da vidimo da li će se makar neki atletski događaj održati u ovoj godini. Bilo bi lepo da imamo nešto za šta ćemo da se spremamo.
Da li ste tokom proteklog perioda otkrili neki novi hobi?
- Uvek sam imala nešto da radim. Na primer često sam kuvala. Naučila sam mnogo stvari od starijeg brata i sada sam to mogla da primenim. I uživala sam u tome.
Da se vratimo na atletiku. Vaš prvi veliki uspeh u seniorskoj konkurenciji bio je plasman u finale na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Kako se sećate tog perioda?
- U to vreme sam imala milion dilema. To su trenuci kroz koje svaki vrhunski sportista mora da prođe. Prelaz iz juniorske i mlađe seniorke konkurencije gde sam bila domininatna u seniore je traumatičan. Odjednom od kandidata za najveće medalje krećete praktično od nule – rekla je Ivana i dodala. - Prethodna 2011. mi je bila teška sa mnogo povreda. Promenila sam i trenera i počela da radim sa sadašnjim trenerom Goranom Obradovićem. Sam ulazak u finale je bio uspeh, ali sa skromnim rezultatom. Znam da je moj otac plakao kada sam ušla među 12. Međutim, odmah su krenule priče o eventualnoj medalji, a ja za to u tom trenutku nisam bila spremna.
Odličje je došlo godinu dana kasnije na Svetskom prvenstvu u Moskvi...
- Tri nedelje pre Rusije bilo je Balkansko prvenstvo. Mom treneru Goranu sam rekla da ako ne skočim 6,65 neću ni ići u Moskvu. Uspela sam to da uradim, ali i pored toga nisam imala puno samopouzdanja. Međutim, uspela sam tamo da dođem do ličnog rekorda 6,82, što mi je donelo bronzu. Isti skok je imala i četvrtoplasirana takmičarka, ali je moj sledeći rezultat bio bolji. Morate da nekada imate i sreće. Kada sam se tamo popela na postolje, dobila sam novu energiju. Sve se promenilo. Počela sam da verujem da mogu da ostvarim svoje snove. Okružila sam se kvalitetnim ljudima i od tada sam u jednom periodu na svim velikim takmičenjima osvajala odličja.
Kako je posle toliko uspeha moguće pronaći motivaciju?
- Uvek imamo jedno takmičenje u toku godine kome je sve posvećeno. Nikada ne treba da se zadovoljite. Bitno je da postoji glad. I dalje sam u sportu jer mislim da nisam dostigla svoje limite.
Malo je poznato da je Ivana Španović rekorder Srbije u petoboju
Jedan od najlepših trenutaka vaše karijere bilo je osvojeno evropsko zlato u dvorani pred 20.000 ljudi u Beogradu. Taj skok od 7,24 metara je nešto posebno.
- Imala sam neverovatnu podršku i motiv. I još jedna stvar je važna. Između medalja i rezultata, uvek bi izabrala rezultat, iako će distanca biti zaboravljena, a medalja neće. Ako me pitate 6,70 i zlato i 7,25 i bronza, uvek bih uzela ovo drugo. Želim da pomeram svoje granice i da budem među najboljima svih vremena u ovoj disciplini.
Olimpijske igre u Tokiju su pomerene za godinu dana. Da li će vam biti teško da sve svoje planove pomerite za 365 dana?
- Na Igrama u Riju 2016 sam uzela bronzu, a osećala sam se kao da sam izgubila zlato. Ostalo je nešto nezavršeno. Videćemo kako će biti četvrti put na najvećoj smotri svetskog sporta. Sada sam mnogo iskusnija, znam kako da se kontrolišem, da čuvam emocije. Nadam se da ću ispuniti svoje snove. I onda da se na Svetskom prvenstvu u Beogradu 2022. godine oprostim. Biće to najlepši način da u svojoj zemlji, pred svojoj publikom, završim ovo poglavlje mog života – rekla je Ivana Španović.
Putovanje oko sveta, za početak
Da li razmišljate čime ćete se baviti kada okončate karijeru?
- Mnogo stvari mi prolazi kroz glavu. I stalno se menjaju ideje. Kada odlučim za nešto, uvek želim da to bude 100 posto. Prva stvar koju ću sigurno uraditi je putovanje oko sveta. Da upoznam nešto više od hotela i aerodroma, koje samo viđam dok sam na takmičenju. Ima vremena za nove snove. Kada ispunim sve sportske.