Foto: .caribbeannationalweekly.com

Prethodnih dana svi pratimo dešavanja u Sjedinjenim Američkim Državama povodom ubistva Afroamerikanca Džordža Flojda od strane bijelog policajca Deraka Šovina, što je opet pokrenulo temu  rasizma. U nekim društvima, nažalost, to je i dalje veoma prisutno, a vrlo često se taj problem pojavljuje i u sportu.

Svakako najpoznatija priča na tu temu  je Džesi Ovens, olimpijski šampion na 100,200, 4x100m i u skoku u dalj na Igrama u Berlinu. Adolf Hitler je našao način kako da promoviše svoje ideale, svoju arijevsku rasu, a sve planove mu je pokvario tamnoputi Ovens. Veliku pažnju privukao je njegov rival Nijemac Luc Long koji ga je savjetovao tokom kvalifikacija u skoku u dalj i tako mu pomogao da uđe u finale, a i prvi mu je čestitao osvojeno zlato. I kako život često zna da bude ironičan, najveće pohvale Ovens  dobio je baš u nacističkoj Njemačkoj, dok ga u SAD ni predsjednik nije htio primiti, a na pripremama za OI morao je sa ostalim tamnoputim sportistima da ulazi u restoran kroz vrata za poslugu, jer im je bilo zabranjeno da uđu zajedno na glavni ulaz sa bijelcima.

Foto: Getty Images

Poslije tih OI Hitler je odlučio da zabrani učešće drugim rasama, baš po uzoru na Igre 1904. godine održane u Sent Luisu (SAD). Srećom nacisti su izgubili Drugi svjetski rat i do tog sramnog čina nije došlo.  Ipak dolazimo do Meksiko Sitija 1968. godine i trke na 200 metara u kojoj pobjeđuje Amerikanac Toni Smit, bronzu uzima njegov sunarodnik Džon Karlos, a srebro pripada Australijancu Piter Norman. Te iste godine ubijen je veliki borac za ravnopravnost Martin Luter King i Smit i Karlos su izražavajući protest protiv toga i želeći veća prava za svoju rasu izlaze na postolje sa uzdigutim pesnicama u crnim rukavicama. Ubrzo su izbačeni iz olimpijskog sela, a u SAD su pretrpili ozbiljne posljedice. Kasnije su ipak dobijali sve veću podršku, a ironija je ponovo upetljala svoje prste i svom snagom se sručila na Normana. Iako se na početku mislilo da je on protiv njihovog čina, on je sam priznao da su pred izlazak na postolje pitali šta misli o tome, on ih je podržao i čak je ponio bedž „Olimpijski projekat za ljudska prava“. Između ostalog on im je i predložio, pošto su imali samo jedan par crnih rukavica da ponesu svaki po jednu. To mu je donijelo velike probleme, iako je ispunio normu za naredne Igre, nije mu dozvoljeno da nastupa. Razočaran napustio je atletiku, bio je odbačen od familije i kolega, a kada su mu u savezu ponudili posao uz uslov da osudi potez Smita i Karlosa, on je to odobio.  Nije čak bio pozvan ni na OI u Sidneju 2000. godine, a nažalost umro je šest godina kasnije. Na sahrani kovčeg su mu nosili njegovi saborci Smit i Karlos, a u država mu se izvinila tek 2012. godine.

Foto: Sporting news

I sada dolazimo u godine kada su tamnoputi sportisti idoli mnogima, počevši od Džordana, Brajanta, Bolta, Ronaldinja, Džejmsa, ali i dalje je rasizam veliki problem. FIFA, NBA, FIBA, MOK se stalno bore protiv toga, kažnjavaju huligane i klubove. Mnogi su uvjerenja da je rasizam prikriven zbog velikih svota novca koje se ulažu u sport, jer niko ne želi gubi milione od prodaje dresova Pogbe, Manea, Balotelija. Danas navijači žele rezultate i njima je svejedno da li će pobjedonosni gol postići fudbaler iz njihovog grada ili iz Egipta, Južne Koreje, Gane i zbog toga kupuju ulaznice i sve vezano za taj klub. No i pored svega toga veoma često se na terenima u Italiji, Engleskoj, Francuskoj čuju „majmunski krici“ upereni protiv tamnoputih igrača. Nažalost tu imamo primjere i fašizma, na šta su ljudi u Italijanskom fudbalskom savezu odgovorili čitanjem dijelova iz „Dnevnika Ane Frank“ pred početak utakmica.

Prije tri godine NFL igrač Kolin Kapernik je počeo da kleči tokom intoniranja američke himne zbog lošeg položaja Afroamerikanaca i poslije toga klubovi nisu htjeli potpisati ugovor sa njim. Prema riječima nekih analitičara Kapernik nije bio dobar za biznis, privlačio je kontroverze sa svojim činom i tako je ostao bez angažmana. Baš ovaj slučaj dokazuje da iako se mnogi trude da rasizam bude sklonjen iz sporta, on je nažalost uvijek tu prisutan.

Vratimo se u aktuelna dešavanja, u SAD divljaju protesti, svi su protiv policijskog nasilja nad drugim rasama. Lebron Džejms se među prvim oglasio poslije ubistva Flojda i na Tviteru postavio pitanje zašto ih Amerika ne voli i da je to suviše tužno. Fudbal u Njemačkoj se vratio poslije korona virusa, a jučer su Markus Tiram i Džejdon Sančo odali poštu Flojdu klečanjem. Za razliku od Kapernika niko od  njih nije pretrpio posljedice i to je možda prvi korak ka nekim boljim vremenima. Svjetska fudbalska federacija donijela je nova pravila o kažnjavanju rasizma na terenu, počev od toga da ekipa može automatski izgubiti meč ako sudija prekine duel zbog rasističkih ispada njihovih navijača. Tu su i kazne utakmica bez publike, izbacivanje sa takmičenja, oduzimanjem bodova, a igračima i funkcionerima se minimalna zabrana povećava sa pet na deset utakmica.

Na kraju treba istaći da u svijetu raznih Dereka Šovina treba biti Piter Norman.