Predrag Pašić nekad vihorno krilo FK Sarajevo i reprezentacije Jugoslavije deset puta, predviđali mu da će biti naslednik Dragana Džajića, danas očajnik u federalnom Sarajevu u kojem je, tvrdi, na pravdi Boga i ljudi ostao bez stana, dobijenog svojevremeno od Grada i gradonačelnika Ante Sučića, kad je bio fudbalski ponos “šeher Sarajeva”, BiH i Jugoslavije; da li se tada, ili možda sada, susreo sa dilemom svačijeg života – može li onaj ko nije čovečan, ma kako se zvao, ma na kojoj strani bio, uopšte biti pravedan!?
Bosanci i Hercegovci, kako Bošnjaci, virtuelno a ne stvarno, svojataju državnu tvorevinu, skrojenu 1995. godine u Dejtonu, kao posledicu krvavog građanskog rata muslimana, Hrvata i Srba, postali različiti svetovi u kojem je otimanje jednog stana nekad čuvenom fudbaleru “bosansko-hercegovačka bajka”, u odnosu na stradalništvo bez kraja i početka do kojih se nikad nije došlo i nikad neće doći.
O toj tragičnosti ovog dela sveta sve je rekao i napisao besmrtni Ivo Andrić…
…Čovek je često svoja žrtva, a život, koji nikad ne daje ono što obećava, za razliku od fudbala, nema dva poluvremena; pogotovo “tamo gde počinje BiH prestaju razum i logika”, a onda “pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati!”
Ljudi, zar je (i) to moguće!
Gorko istinite reči besmrtnog Ive Andrića nikad nismo znali da čitamo, a na našu nesreću nikad i naučili…
U tom moru tuge u kojem je plivala i porodica Predraga Pašića, nije se videla obala: otac mu je bio branilac srpskih Vraca, upamćen kao ljudina, umro je, sahranjen je u Beogradu, brat takođe u Vojci Republike Srpske, živi danas u Beogradu…
A Predrag, od tih i takvih Pašića, ostao u muslimanskom-bošnjačkom Sarajevu; da li je uvek bio korektan prema svojim sunarodnicima, pa i svojoj porodici, (zlo)upotrebljavajući svoj koren i reputaciju čuvenog fudbalera?!
Mač moralne, a ne materijalne pravde, nema korica, gospodine Predraže Pašiću, ili kako je zborio nenadmašni Branislav Nušić – pravda je često puta ljudima teža od nepravde!
Mene lično što se tiče: želim da dobijete pravnu bitku za stan, bio sam i ostao Vaš fudbalski poštovalac, nikad neću prežaliti, kao fudbalofil, što svojevremeno niste postali član Crvene zvezde, a tražila Vas je kao nijednog drugog fudbalera u svojoj slavnoj istoriji, a jesu Husref Musemić, Srebrenko Repčić, Refik Šabanadžović, Elvir Bolić… i izrasli u velike asove i tu zasluženu reputaciju sačuvali do dana današnjeg.
U životu, bio on i fudbalski, na kraju je uvek sve po zaslugama, a vreme izriče pravdu.