XS
SM
MD
LG

Zakon o sportu u službi mladosti

Naslovna stranica Sportskog žurnala

Republika Srpska dobila je novi Zakon o sportu uz odobravanja celokupne javnosti, čak i najvećeg dela opozicije u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, taj i takav epilog postao je tema dana, a ministrica porodice, omladine i sporta Sonja Davidović ličnost dana. U završnom obraćanju poslanicima ona je pomenula i tim svojih saradnika koji su duži period zajedno, upravo timski, tragali za najboljim rešenjima, ističući značaj sporta od najmlađih uzrasta do sportista vrhunskih kategorija kao najbolje ogledalo društva.
Govoreći o svim aspektima sporta, pocrtavala je njegovu društvenu snagu kroz rekreaciju, dečije igre, Male olimpijske igre, potom sportiste invalide, seniorska takmičenja, pa specijalne i paralelne veze Republike Srpske i Srbije, na kraju o vrhunskim dometima ovdašnjih mladića i devojaka, kasnije reprezentativaca Srbije, pominjuću sportsku divu Tijanu Bošković, svojevremeno kao učenica bila stipendista Republike Srpske, potom Brankicu Mihajlović, onda košarkašicu Sašu Čađo, šampiona sveta džudistu Nemanju Majdova…

 


Osnovni stub oko kojeg se gradio celi zakonski projekat bila je sjajna sportska istorija Republike Srpske. Prvo kroz velikane Rukometni klub Borac, Fudbalski klub Borac, Ženski Košarkaški klub Mladi Krajišnik, Bokserski klub Slaviju… a njihovi najveći asovi Milorad Karalić, Nebojša Popović, Abas Arslanagić, Dobrivoje Selec, Zdravko Rađenović, Zlatan Arnautović, Tomo Knez, Velimir Sombolac, stigli do olimpijskog zlata, kao i bokser Anton Josipović, pa velikan “plemenite veštine” Marijan Beneš, košarkaška heroina Slađana Golić, velika ostvarenja u Kupu šampiona, Kupu IHF i Mitropa kupu, toliko trofeja i titula u bivšoj Jugoslaviji, posle u BiH i Republici Srpskoj. 
Novi Zakon odškrinuo je i vrata privatizacije u sportu i kud i kamo spokojnije ulaganje sa jasnim “pravilima igre” gde lokalne zajednice imaju posebno mesto. Novu dimenziju dobilo je i društveno-privatno partnerstvo, zatim mogućnost za transformaciju sportskih kolektiva u sportsko-privredna društva. Posebno mesto dobila je i zaštita prava dece sportista, ne samo vezano za stručnost, nego i provera svih trenera koji s njima rade, da li su osuđivani za seksualne delikte ili delikte nasilja u porodici.
Zakon je, formalno pravno, i zauvek utemeljio pravo sportista Republike Srpske za izbor reprezentacije za koju će da nastupaju, a dosadašnja praksa je pokazala da je to uvek, ili gotovo uvek, reprezentacija Republike Srbije. To pravo nastalo je iz specijlanih i paralelnih veza definisanih Dejtonskim mirovnim ugovorom, ali i iz iskona pripadanja jednom narodu. Ono je sada definisano zauvek!
Nigde nije rečeno, ali iz svake reči ministrice Sonje Davidović je proizilazila i utemeljena istina o fenomenologiji sporta, o njegovoj planetarnoj moći i neomeđenosti, da postoje pisani zakoni koji traju kroz vreme i događaje, po potrebi se dorađuju i dopunjuju, u svemu onome što donosi realan život, kao što se čuvaju i afirmišu nepisani zakoni i oni su večni; nijedan kantar ne može da izmeri koji i koliki sportski dometi mogu da budu supertalentovanog sportiste ili sportistkinje. Otuda je sport i postao filozofija života mladog čoveka. 

 


Ako ni u jednoj oblasti ljudskog stvaralaštva, a sport je upravo najsuptilnije stvaralaštvo, na granici umetnosti, moć Zakona, strogo zakonodavno, možda i ne postoji, onda postoji čovek visokih moralnih načela, u svojstvu trenera, vaspitača, rukovodilaca, organizatora, sudija, zdravstvenih radnika… zato snaga svakog Zakona, pogotovo u sportu, uvek mora da bude u dosluhu sa etikom i moralom; ne kaža se badava da ono što propis i paragraf ne zabranjuje, zabranjuju čast i čojstvo; uostalom, kakav god bio ovaj svet koji nas okružuje, a svakakav je, duh olimpizma mora da bude večan.
Novi Zakon o sportu Republike Srpske imao je veliki odjek u okruženju, bez sumnje doprineo je novoj afirmaciji Republike Srpske koja s ponosom naglašava da je odmah posle Srbije svim svojim velikim sportistima obezbedila nacionalna sportska priznanja – penzije, za miran i spokojan život. Nijedna druga država nastala raspadom SFRJ nije to učinila.
Nisu badava još stari Latini tvrdili da se vera čuva i neguje, a Zakon pažljivo donosi i nepokolebljivo brani, pogotovo u našem dobu u kojem, često i nažalost, relegija donosi tužne i brižne, a sport, na sreću, ohrabrujuće i radosne vesti, sa Zakonom ili bez Zakona! Univerzalne vrednosti sporta opstaju i opstajaće dok je veka i sveta.

Sportski žurnal

Sonja Davidović