Jelena Runjevac

Na FB stranici ŽOK "Leotar" Trebinje pronašli smo lijepu sportsku priču, objavljujemo je i cjelini!

Prije više od godinu dana dva odbojkaška kluba u Trebinju, ŽOK i OK „Leotar“ napravila su sporazum o saradnji, u želji da tako ujedinjeni postižu što bolje rezultate. Ti rezultati ne ogledaju se samo u plasmanu na tabeli neke lige, niti na osvojenom prvom mjestu na nekom turniru. Naš najveći cilj svih ovih godina je da kroz odbojku, uz školu, stvorimo najbolje moguće uslove da svi naši članovi prije svega budu najbolji ljudi. Za sve to zasigurno najveću zaslugu nose roditelji, ali se nadamo da smo u tome i mi bar malo dali doprinos.

Ovo je posveta i zahvalnica jednoj osobi, čovjeku prije svega, nekome ko je u to ujedinjenje ušao srcem od prvog dana, u želji da svojim radom svima pomogne, a da se nikad ne žali i da joj nikad ništa ne bude teško. O nekome ko nikad nije propuštao treninge, osim ako nije bila neka jako važna stvar, nekome ko je svojim prisustvom na treningu ili utakmici uvijek unosio veliku energiju i dobro raspoloženje, i od čega smo svi zajedno bili još bolji ljudi, uključujući i trenere. Poslednjih godinu dana učili smo jedni od drugih kroz razna iskušenja, posebno u našoj prvoj sezoni u Prvoj ligi RS, kroz dobre i loše trenutke, izgrađivali sebe. Ta Prva liga bila je između ostalog svima nama san, još od 2010. godine i školske sekcije u OŠ „Vuk Karadžić“, bez obzira na klub u kome smo bili do prošle godine.

Ova posveta i zahvalnost je za IRINU DOMAZET, nekoga ko je odavno čovjek u pravom smislu riječi, ona svoje školovanje nastavlja u Novom Sadu, sa željom da ostvari sve svoje ambicije i snove i da, ukoliko je moguće, ostane u odbojci na neki način. Zbog svih svojih ljudskih kvaliteta, sigurni smo da će u tome uspjeti, što joj i od srca želimo. Svoj poslednji trening u četvrtak, kao i sve prethodne, odradila je kao da ostaje tu sa nama, ništa nije bilo drugačije. Mi ćemo svakako uvijek biti tu da je sa zadovoljstvom dočekamo i na na nekom sljedećem treningu...ovo je inače samo pozdrav, do skorog viđenja..

LJUDI SU NAJVEĆA VRIJEDNOST ŽIVOTA...NASTAVAK...

Ona je kapiten ŽOK „Leotar“...od samog početka...veliki čovjek od malih nogu. Nismo je birali, bilo je prirodno od prvog dana da to bude ona. Prošlo je 10-tak godina otkako su u salu osnovne škole u Policama ušle drugarice iz trećeg i četvrtog razreda „sa benzinske pumpe“...bilo ih je više...ostale su dvije...kume u međuvremenu. U to vrijeme, bili smo još uvijek školska sekcija, a one su došle iz škole u Bregovima. Napravili smo izuzetak da idu u školsku sekciju druge škole. Kolika bi tek greška bila da to nismo uradili...sigurno ogromna!

Danas je vjerovatno rijetkost pronaći osobu koja je spremna da se žrtvuje, da svima bude dobro. Ako postoji sumnja da su sve prave vrijednosti kod mladih ljudi izgubljene, ona je najbolji dokaz da je upravo suprotno. Prije 6 godina radili smo razmjenu sa djecom iz Kragujevca, svako je primio po jednu odbojkašicu u svoj dom, 4 dana. Desetak dana nakon odlaska odbojkašica iz Kragujevca saznali smo da se neke djevojčice nisu snašle najbolje kod svojih domaćina. Ona ih je odmah pozvala, a da treneri nisu ni znali, i naše i njihove, dovela kući da svi kod nje provedu tih nekoliko dana. Svih ovih godina rasli smo zajedno, dogurali do fakulteta, prošli puno iskušenja, lijepih i teških trenutaka, učili jedni od drugih. Od školske sekcije do danas sanjali o odbojkaškim uspjesima. Neke smo ostvarili, a neke ćemo sigurno pokušati u budućnosti.

Ova posveta i zahvalnica je KAPITENU, JELENI RUNJEVAC, jednom od stubova ŽOK „Leotar“, onih najtvrđih! I ona svoje školovanje nastavlja u Novom Sadu, ali ostaje naš član u namjeri da nam u određenim utakmicama i dalje bude veliki oslonac. Ne postoji ni minimum sumnje da će svoje želje i ambicije ostvariti. Jer kako rekosmo ranije...sve napisano treba da bude putokaz onima koji će jednog dana biti na raskrsnici na kojoj se Jelena sada nalazi. U torbi koju budu nosili, moraće ponijeti sve ono što ona sada nosi. Bez toga, biće im mnogo, mnogo teže...

Izvor ŽOK "Leotar" Trebinje

Jelena Runjevac