Djeca nam se rađala da ih volimo, mazimo i pazimo. Da ih učimo da vole i razumiju svijet koji ih okružuje.

Da budu dobri ljudi, a ne podobni.

Da žive punim plućima SVOJ život, a ne tuđi.

Da ne trpe ugnjetavanje i omalovažavanje nikad i nigdje.

Da ne osuđuju različitosti.

Da na njih ne utiču tuđe zajedljivosti, licemjerje i lažni autoriteti.

Da ih ne pogađaju loši komentari. Da se znaju boriti protiv neostvarenih i bolesnih siledžija.

Da se protiv zla uvijek bore dobrom, ali da znaju da imaju kome da se obrate ako su u nevolji.

Da smo tu za njih i kad naprave nešto loše, jer svako poklekne

. Da shvate da vika i dreka nadređenih ne smije u njima da izazivaju strah, jer viče samo onaj koji je nemoćan.

Da prijave svako zlostavljanje!

Da bježe glavom bez obzira od zlostavljača.

Da nema opravdanja za zlo.

Da ne ćute i ne klimaju glavom na loše oko njih.

Da se ne boje.

Da budu bolji od nas.

Da znaju da nisu sami!