Foto: Nizhny Novgorod

Vrhunski trener nije onaj koji postiže rezultate sa najboljim igračima svijeta. Vrhunski trener je onaj koji igrače čini boljim nego što jesu i koji iz svoje ekipe izvlači maksimum. A takav je i najbolji trener FIBA Lige šampiona za sezonu 2020/21.

Zoran Lukić počeo je jako rano svoju trenersku karijeru. Sa 24. godine postao je pomoćni trener u Bepotrelu, kasnije Atlasu. Tokom devet godina u pomenutom klubu, sarađivao je sa brojnim trenerima a jedno vrijeme i sa legendarnim Mikom Slavnićem. Potom je uslijedio odlazak u inostranstvo.

Prvi angažman bio mu je u drugom timu CSKA iz Moskve. Dobar rad u ovom timu je prepoznat i 2008. Lukić postaje trener Nižnji Novgoroda. Prvi njegov mandat u Nižnjiju trajao je šest godina. Ekipa je konstantno napredovala a poslednje sezone igrali su i finale VRB lige te su tako izborili plasman u Evroligu. Između ostalih te sezone je za njih igrao i dugogodišnji NBA košarkaš i reprezentativac Slovenije, Primož Brezec.

Ipak, Lukić nije vodio ekipu u Evroligi. Naredne sezone otišao je u Banvir. Iako je radio dobar posao i u ligi i Evrokupu, nakon poraza u četvrtfinalu kupa napustio je Banvit. Potom je uslijedila pauza od dvije godine.

Uslijedio je povratak u Nižnji ali se nije vratio kao trener. Prvo je obavljao direktorsku funkciju nekih mjesec dana a onda se ponovo vratio na mjesto trenera. Tu je ostao i do dana današnjeg i baš kao u prvom mandatu, klub je pod njim rastao iz sezone u sezonu.

Ova sezona pokazala je najbolje koliko je Lukić fantastičan trener. Kada pogledate na papiru, to nije neki spektakularno jak tim. Imaju samo tri stranca a samo jednog Amerikanca. Tu je Gavrilović koji ima pasoš Francuske kao i Bjelorus Astapovič. Ima tu nekoliko domaćih igrača poput Baburina i Toropova a tokom sezone stigao je i Andrej Voroncevič.

U FIBA Ligi šampiona, igrali su sjajno. U prvoj grupi su igrali sa Saragosom, Sombatelijem i Lubinom te su završili na drugom mjestu. Taj rezultat i nije bio toliko možda veliki jer je i bilo realno da prođu. Ali je u TOP16 fazi ekipa odigrala preko svih očekivanja.

U grupi gdje su bili Aek, Turk Telekom i Strazbur, Nižnji je bio izuzetno dominantan. Iako su Aek i Telekom bili među favoritima za titulu u LŠ, Lukićeva ekipa ih je nadigrala i na kraju su rutinski bili prvi. Stali su u četvrtfinalu protiv Saragose ali imali su u tom momentu i dosta problema sa povredama.

U VTB ligi su ušli u četvrtfinale a rival im je bio CSKA. U prvom meču, Nižnji je parirao jedno poluvrijeme ali su na kraju ubjedljivo izgubili. A onda je došao i drugi meč i još jedan veliki trenutak u sezoni za Nižnji i Zorana Lukića.

CSKA je imao 15 vezanih pobjeda protiv Nižnjija i očekivalo se da upišu novu pobjedu i uđu u polufinale. Međutim, nije bilo tako. Opet je Nižnji isparirao u prvom poluvremenu ali sada nisu pali u 3/4. Međutim, CSKA je na pet minuta do kraja vodio 67-62. Djelovalo je da će ipak izvući trijumf ali onda je krenuo preokret. Fenomenalna igra u odbrani omogućila je Nižnjiju da napravi seriju 14-5 te da na kraju dobije sa 76-72 meč i izbori majstoricu za ulazak u polufinale.

A ova pobjeda nije nikako slučajna. Sve je to plod sjajnog rada tokom cijele sezone ali i činjenice da igrači napreduju pod Lukićem i da izvlači maksimum iz svoje ekipe. Takođe, sve je to plod i odlične selekcije ekipe.

Nisu se zalijetali sa gomilom stranaca nego su sklapali tim u skladu sa svojim mogućnostima. Maksimalno su pogodili sa Šepardom koji je završio i u najboljoj petorci Lige šampiona. Astapovič je odličan strijelac. Toropov donosi dosta u oba smjera a pogotovo defanzivno. Igrači poput Baburina i Voronceviča donose potrebno iskustvo. Međutim, prava snaga ovog tima nisu pojedinci nego tim a najjača karika tima jeste čovjek na klupi, Zoran Lukić.

Kako će završiti majstorica sa CSKA ostaje da se vidi. No kako god bilo, iza Nižnjija i Zorana Lukića je fantastična sezona. Sezona u kojoj se još jednom pokazalo da je Nižnji jak samo kad je srpski stručnjak na njegovoj klupi.