Naš grad je juče dobio još jedan vrijedan sportski objekat. Sportska dvorana koja je započeta početkom 20-tih godina juče je svečano otvorena. Ostaće upisano da je otvorena 9. Juna 2021. godine, a da su je otvorili Milorad Dodik, Radovan Višković, Ljubiša Ćosić i Jovan Katić!

Prima oko 2000 navijač, ima sve što je potrebno sportistima da se kvalitetno i dobro spremaju za nastupe, ali i da igraju mečeve.

Ploha, vrhunska, koševi, golovi takođe. Semafor moderan.

Nakon dugo vremena otišao sa na jednu takvu svečanost i sa strane posmatrao otvaranje. Prisjetio sam se i onog zimskog  jutra, 2012. godine kada je krov dvorane pao pod teretom snijega. Bila je skoro završena. Nekoliko dana prije toga bio sam u dvorani i obišao sve. Radovao se prelasku sportista iz ove naše male, dvorane Slavija, a pamtim dane kada je ona pravljena.

Bila su to za sportiste i klubove Istočnog Sarajeva lijepa vremena. Fudbalski klub je hvatao zalet i nosio je razvoj sporta. Košarkaški klub, rukometni, odbojkaški su stasavali.

Nametnula se ideja o gradnji dvorane, pa je pala odluka da se jedan vojni hangar u bivšoj kasarni JNA Slobodan Princip Seljo , pretvori u dvoranu. Gabariti su bila mali, planirana je bila gradnja dvorane za košarku i odbojku.

Tada sam bio direktor rukometnog kluba i poslao sam pismo tadašnjem predsjedniku Republike Srpske Mirku Šaroviću i zamolio ga da utiče da se dimenzije dvorane ''razvuku'' do maksimuma.

Nije to moje pismo bilo dočekano sa  odobravanjem kod nekih sportskih radnika. Prvo je usporilo i poskupilo gradnju, ali se na kraju sve završilo kako treba. Dobili smo dvoranu u kojoj se mogao igrati i rukomet.

Moji prijatelji, a prije svih Cicko Prović mi je pomogao da u napravimo golove ( i danas se koriste) , a iz Bačke Palanke je Rukometni klub Slavija nabavio one mreže iza golova. I one su i danas u dvorani. Muka je bila i postaviti ih, ali neću o tome...Bilo, prošlo.

Otvaranje dvorane je za one uslove bilo vrhunsko. Načelnik opštine, da se zapamti, bio je Slavko Tošović.

Košarkašku utakmicu, na otvaranju, su igrali Slavija i Mladost iz Gacka. Koleginica Slađana Jašarević i ja smo vodili program, a bio sam i prvi oficijelni spiker u dvorani.

Dok se igrala utakmica, golim okom se moglo gledati kako se ispod jednog koša diže parket. Bio je vlažan, pa je to bilo neminovnost. Utakmica je završena, a dvorana je išla na remont. Niko naravno nije ništa u tome vidio loše. Svi su se radovali da će konačno moći igrati utakmice pred svojim navijačima. Tako je i bilo.

Donijela je dvorana potrebnu energiju razvoju sporta u našem donjem gradu (Donjim Palama kako kažu moji prijatelji sa Pala). Krenula je ekspanzija. Rukometaši su igrali, kao i odbojkašice Prvu ligu Republike Srpske, a košarkaši su brzo stigli do Premijer lige. Pridružili su im se jedne sezone i odbojkašice, da bi rukometaši išli korak po korak, pa su i oni stigli (mnogo godina kasnije) do rukometne elite.

Nismo na žalost mogli održati kontinuitet u razvoju sporta i klubova. Nije bilo novca, pa su klubovi  krenuli da kližu ka laganom gašenje ili rezultatskim padovima. Košarkaši klub jedno duže vrijeme nije egzistirao. Braća Stanić, Srđan i Stefan su košarku održavali na slamku. Pomagao im je prijatelj Vladimir Šaraba.Imali su malu košarkašku školu, da bi iz nje opet iznikla Slavija, ali je dobila i prefiks 1996.

Odbojkašice su nekako bile standardne. Nisu mogle u Premijer ligu, a nisu ni ispadale. Profesor Jovo Tošić, Miroslav Lučić, Slavica Tešanović Govedarica, Kristina Vuca su se borili i bore godinama da klub egzistira.

Rukometni klub je gurao odlično. Dugo su u njemu igrali samo momci iz našeg grada. Onda su, pravom ispravnom politikom da računaju na svoje snage, došli do Premijer lige. Dragan Bogdanić, Boris Tešanović i njihovi saradnici su tada pomjereni u stranu  i onda je ''pukla bomba''. Stigli su neki igrači sa strane, došli novi treneri i... Donijeli su kvalitet, ali se ''razvalila'' svlačionica . Danas, kluba nema. Da li će se vratiti? Nadamo se da hoće...

Sve to mi je juče dok sam gledao manifestaciju palo na pamet. Vidio  sam u onim stolicama za zvanice mnoge koji su sa sportom na VI. Ko zna da li su imali i fizičko vaspitanje u školama, ali o tome neki drugi put... Nisu došli zbog sporta, već sebe, da budu viđeni! A to je već matrica!!!

Sportistima Istočnog Novog Sarajeva želim da na parketu svog novog  doma bilježe samo dobre rezultate, a ako bude poraza, da to bude podstrek za nove treninge i nove pobjede. Da se sa svojim navijačima radujete svakom golu, košu, poenu...

Da se čuje graja i Sokolova, da budu uz vas kao što su bili u onoj maloj, mnogo puta hladnoj dvorani.

Da uz vas budu građani grada kojeg su sami napravili, sopstvenim sredstvima.

A da oni koji su među vama bili iz sopstvenog interesa budu što dalje od vas. Biće to bolje za vas, za naše klubove, za našu Slaviju.

Volimo mi i Romaniju i Glasinac, i Famos i Mladost Rogaticu, ali nekako nam se ta Slavija podvukla pod kožu... Neka tu i ostane, zauvijek!

Ostali fotosi: