Tomo Marić

Tužno i jadno, odjeknula je poruka ’’političke   čaršije’’ federalnog Sarajeva da će organizovati doček bh košarkašica, nakon podviga na Prvenstvu Evrope, osvajanja petog mjesta, što je otvorilo put za nova velika takmičenja. Uslijedila je reakcija košarkašica  - Nema potrebe, hvala vam za sve što niste učinili za nas!!!

Uostalom!

Kakvu to zahvalnost mogu da iskažu oni koji su do juče napadali narod iz kojeg  više od pola reprezentacije posredno i neposredno vuče korijen, a  kojeg su Bakir Izetbegović, Bisera Turković , Šefik Džaferović...žigosali kao ’’ narod koji ne valja’’,  potom etiketirali kao ’’genocidaše’’.

Nisu se djevojke koje su igrale za reprezentaciju Bosne i Hercegovine uz himnu koja se ne pjeva, prebrojavale po nacionalnoj i rasnoj osnovi. Naprotiv,sluašle su svoje sportske snove, pratile su  svoje sportsklo srce i same napravile put do vraha... Baš kako piše naša Kristina Vuca u jednoj od svojih kolumni.

Zato su se njihovom sportskom podvigu radovali u Bijeljini, Banja Luci, Istočnom Sarajevu, Trebinju, Vlasenici, Novom gradu...

Bilo, biće i ostaće. Ima pravde, ma kako bila spora i teško dokučiva, ali ne može biti pravedan ko nije čovječan.

Obrni, okreni, vjeruj u svoje snove bez obzira  što licemjerje i perfidnost danas hara svjetom, a to najbolje vidimo mi koji živimo u Dejtonskoj tvorevini – Bosni i Hercegovini.

Samo jake i čiste duše mogu da ponesu osjećaj zahvalnosti.