Foto: UEFA EURO 2020

Englezi su važili za jedne od favorita pred start evropskog prvenstva. Međutim, kada je počelo prvenstvo, djelovalo je da im se ne piše dobro jer su igrali katastrofalno i ni blizu očekivanog. Međutim, kako vrijeme teče Englezi igraju sve bolje.

Tokom godina naslušali smo se priča kako Engleska osvaja, kako se fudbal ''vraća kući'' i sličnih stvari. Uglavnom bi sve završilo tako da bi Englezi bitli razočarenje prvenstva. Međutim, ova generacija je na tragu da to promijeni.

Ako gledamo pripreme i kvalifikacije, Englezi na prvenstvu ne igraju u skladu sa očekivanjima. Svi smo očekivali lepršavu igru sa mnogo šansi. Međutim, Englezi igraju tvrdo sa akcentom na odbranu. Pogotovo kada povedu ne idu da dokrajče protivnika nego idu na sigurna dodavanja i čuvanje lopte.

Ali protiv Ukrajine se desila promjena. Nije Engleska stvorila milion šansi ali je bila aktivnija nego inače. Dali su rano prvi gol. Nakon toga dosta su se dodavali u zadnjoj liniji a koristili su i tandem Rajs-Filips za te stvari. Međutim, vidjelo se u drugom poluvremenu da žele dati drugi gol i da ne žele komplikacije. Dali su drugi a potom i još dva.

Englezi su tako bez problema prošli u polufinale. Tamo su došli sa četiri pobjede i remijem uz gol razliku 9-0. Po utakmici daju 1,8 golova mada je ruku na srce prosjek popravljen u drugom poluvremenu protiv Ukrajine. 

A to drugo poluvrijeme je konačno bilo ono što svi žele vidjeti od Engleza. Želja da se protivnik dokrajči a ne čuvanje rezultata kroz ''siguricu'' i igru na posjed sa dodavanjima bez rizika i sa dodavanjima daleko od protivničkog gola. Nije ni protiv Ukrajine Engleska bila maksimalno ''svoja'' ako gledamo kvalifikacije ali je definitivno bila najbliža tome da bude svoja.

I iako je činjenica da smo svi očekivali atraktivnije Engleze, neke stvari oni rade dobro. Prije svega imaju sjajnu realizaciju. Na prvu vam ovo zvuči malo čudno. Ali Englezi su zaista efikasni ako se gleda broj prilika koje su imali. Protiv Faktički, na cijelom prvenstvu su možda 3-4 velike prilike propustili što je ništa za pet mečeva. Koliko je Španiji realizacija problem, toliko je ona sjajna kod Engleza.

Takođe, jasno se vidi sama ideja odnosno traženje širine sa bekovima koji stoje visoko i krilima gdje Filips i Maunt imaju sjajnu kretnju između linija ili samo Filips ako je formacija 3-4-2-1. Ne dozvoljavaju mnogo šansi rivalu što je takođe njihova prednost.

To se dešava iz više razloga. Ako je formacija 3-4-2-1 onda faktički mogu da se brane sa sedmoricom. Nešto slično Belgiji s tim što stoje višlje od Belgije te sam razmak između linija nije veliki kao u Belgiji. Ako je formacija 4-2-3-1 tada najčešće otvaraju napade sa trojicom nazad gdje se Voker spušta na štopera a Filips zna otići malo desno (kao Modrić protiv Škotske recimo samo je on to radio više u defanzivi). Kada se brane, četvorica se spuštaju nazad, pomažu im Rajs i Filips a protivnik mora biti oprezan jer tada može uslijediti ubitačna tranzicija radi potencijalno velike brojnosti Engleza u završnici susreta.

Pored svega navedenog, Englezi pokazuju veliku zrelost. To za njih nije bila karakteristika. Protiv Nijemaca su bili strpljivi, dočekali šanse i iskoristili ih. Protiv Ukrajine, nisu tek tako srljali po drugi gol nego su u prvom poluvremenu malo umrtvili ritam a onda u nastavku krenuli agresivnije. Takođe, Englezi ne prave krupne greške što je još jedan pokazatelj zrelosti.

Sada im slijedi polufinale sa Dancima. Mogu se povući paralele između Hrvata sa Mundijala i Danaca sa EURA. Međutim, djeluje da sada postoji velika razlika. Jesu Englezi opet favoriti i to veliki ali djeluje da se sada mogu nositi sa tim.

Završnica se igra na Vembliju što je dodatni plus za Engleze. Naravno, to je i dodatni pritisak. Međutim, do sada su bili zreli i nosili su se sjajno sa svim stvarima. Ukoliko tako nastave, realno je da odu i do samoga kraja. Ali ako opet puknu pod pritiskom, ko zna da li će im se bolja šansa ukazati u skorije vrijeme.