Foto: FIBA

Mi smo narod koji obožava košarku. Zemlja smo košarke što pokazuju brojni uspjesi u prošlosti. ''Loženje'' na košarkašku reprezentaciju je ogromno baš kao i tuga nakon bolnih poraza. A jedan takav koji mnogo boli, desio se sinoć. Italija je savladala Srbiju te će ''Orlovi'' tako propustiti olimpijske igre u Tokiju.

Tokom same sezone počelo je loženje na medalju na OI. Nekako je i logično zašto ako se gledaju igre igrača po klubovima. Jokić MVP NBA lige, Micić Evrolige, Teodosić Evrokupa. Lučić igrao sezonu karijere, Gudurić ponajbolji igrač Fenera. Bogdan sa najboljom NBA sezonom u karijeri. Dobrić koji je proradio, Petrušev koji je bio MVP ABA lige. Mogli bi tako dosta nabrajati. Pogotovo je to loženje bilo veliko kad su Talijani, kao najveći konkurenti u kvalifikacijama, objavili svoj spisak. On nije bio ni blizu tako jak bar na papiru.

Međutim, Srbija je imala svoje probleme. Jokić je otkazao reprezentaciju radi umora. Bogdan nije mogao igrati kvalifikacije jer mu sezona nije bila gotova. Nedović je otkazao reprezentaciju jer se nije najbolje osjećao nakon korone. Lučić, Gudurić su radi sitnih povreda otkazali kvalifikacije a nije bio spreman ni Milutinov. Pa ipak, bez obzira na izostanke, očekivalo se da Srbija ode na OI.

Ali od starta to nije bilo to. Defanzivno Srbija nije ličila na sebe. Da se razumijemo, falilo je igrača sa defanzivnim karakteristikama jer u ekipi koja je igrala kvalifikacije, nema mnogo takvih igrača. Ali prosto, bolji sastav nije mogao da se sastavi jer je bilo povreda. Na sve to, protiv Filipina se povrijedio ponajbolji defanzivac u sastavu, Stefan Jović. A da nesreća ne dolazi sama pokazalo se i sa povredom drugog najboljeg defanzivca u ovom sastavu, Nikole Kalinića. Kalinić je igrao finale ali tokom sedmice nije trenirao kako treba radi povrede i odradio je dva treninga.

Nije tu bio kraj sa pehovima. Miloš Teodosić igrao je pod blokadama a jednu je primio između prve i druge četvrtine u finalu sa Italijom. A najnevjerovatniji slučaj jeste slučaj Micića. Micić je pred finale odradio najnormalnije zagrijavanje a potom je došao do Kokoškova i rekao kako osjeća bol u kvadricepsu. Radi toga nije bio starter i radi toga nije igrao pa skoro ništa u drugom poluvremenu. Nisam doktor ali priča sa Micićem je krajnje čudna. Kad god bi osjetio najmanju bol, pravio je probleme i tražio detaljne preglede. Izjava Kokoškova gdje govori o manjku žrtvovanja se zapravo odnosi baš na Vasu. Vasa je kasnije rekao što se povrede tiče, čuće se a danas je rekao da mu je pukao mišić kvadricepsa. Ta povreda je takve prirode da se znalo još sinoć, ako je zaista povrijeđen, šta je u pitanju. Zašto to Micić sinoć nije rekao ? S obzirom na priče koje idu uz njega oko reprezentacije, veliko je pitanje da li govori istinu kada govori o povredi. Djeluje da nije htio igrati i rizikovati čim je osjetio najmanji mogući bol.

Što se same utakmice tiče, bilo je bolno gledati. Od starta loša odbrana ali do neke tri minute pred kraj prvog poluvremena je to još i bilo okej. Tada Talijani kreću u veliku seriju. Nakon serije Anđušića Srbija je vodila 36-32. Italija je uzvratila serijom 41-13 i riješila meč. U toj seriji, srpska odbrana je bila katastrofalna. Bez rotacija, bez strane pomoći. Pokušao se Kokoškov prilagoditi igri Italije sa dvije četvorke ali nije išlo. A činjenica da Srbija ne može ništa odbraniti je dovela do nervoze pa su se u napadu birala brza i nerezonska rešenja a previše se ''silio'' šut za tri poena.

Ali čak i sama ta nervoza u napadu i loša odbrana nisu najveći problem. Dobar dio igrača je igrao bez ikakve želje i volje. Bukvalno su izgledali kao da ih je neko puškom natjerao da odigraju utakmicu. Tu svakako može da se da alibi Teodosiću koi je igrao pod blokadama. Jeste Srbija primila mnogo poena preko njega ali Teo nikad nije bio dobar defanzivac pa ne može ni u veteranskim godinama biti. Veći je problem što on nije mogao u napadu biti pravi. Veći problem za odbranu je nedovoljno spremni Kalinić koji je od 11 koji su bili u sastavu sinoć, najbolji defanzivac u ekipi. Ali nedostatak treninga je uticao na to da ne može pružiti mnogo.

Faktički sem Anđušića i Dobrića niko nije zaslužio prolaznu ocjenu za svoju partiju sinoć. Ako za Kalinića i Teodosića postoji alibi za ostale ne postoji. Prije svih, nema alibija za Nemanju Bjelicu. Bjelica je izgledao kao neko ko je sa rekreativnog nivoa došao na profesionalni nivo. Izgledao je kao da više nema želje da igra košarku. Izgledao je katastrofalno a ne treba pričati ko je i kakve on kvalitete zapravo ima. Morao je povući ekipu sinoć, morao je trgnuti momke ali nije to uradio. Čak štaviše, bio je vjerovatno i najgori na terenu s obzirom na lošu igru u napadu i činjenicu da u odbrani nije postojao.

Kad se podvuče crta na utakmicu, Srbija nije zaslužila da dobije. Bez odbrane, sa dosta nervoze u napadu ali prije svega bez želje, volje i energije. A tako je nedopustivo igrati za reprezentaciju. Mnogi su napali Jokića jer je otkazao nastup radi umora. Poštenije je i to nego igrati preko volje a neki su preko volje igrali. To je tako očigledno a Micić je najbolji primjer toga sa svim svojim ponašanjem tokom okupljanja. A nažalost nije bio jedini takav.

Pravo pitanje je i šta će biti sa statusom Kokoškova i da li će biti i dalje selektor ? Bila bi greška ako ne bude. Ovo jeste bruka, ovo jeste aktastrofa ali najmanje je ovde Igorove krivice. U jednom momentu je faktički ostao bez pleja. Jović koji je out, Micić koji, da se ne lažemo neće da igra, i Teo koji igra pod blokadom. Faktički je tu morao Tea držati u igri jer nije više imao opcija na pleju a svi smo vidjeli kako je Teo izgledao sinoć. 

Takođe, Kokoškov se pokušao prilagoditi u odbrani na petorku rivala i pokušao je omogućiti da se sve preuzima. Zato je Marjanović malo igrao, zato je i bez Bjelice igrao jedno vrijeme jer je vidio da on ne može adekvatno preuzimati. Ali prosto je bio u velikoj mjeri limitiran da napravi nešto previše jer mnogo je tu igrača koji su loši defanzivci a oni koji su bolji, nažalost nisu bili tu radi povreda. 

Ko prati rad Kokoškova duže vrijeme, jasno u je o kakvom se stručnjaku radi. Nije on slučajno prvi Evropljanin koji je vodio NBA tim. Nije on slučajno postao prvak Evrope sa Slovenijom, nije slučajno pravio čuda sa Gruzijom, nije slučajno odradio odličnu sezonu u Feneru sa 30% manjim budžetom u odnosu na poslednju sezonu sa Obradovićem. Kokoškov je enciklopedija znanja i ima mnogo raznih akcija i specijala koje njegove ekipe igraju a to se vidjelo u svim njegovim ekipama.

Mnogi mu zamjeruju što nije energičniji ali to je Kokoškov. On nije neko ko će se derati i psovati. Jesu naši navijači navikli na takve trenere ali ali to što neko ne galami ne znači da je loš trener. Mnogo je Kokoškov bolji od mnogih galamdžija. Na kraju krajeva, Saša Obradović je urlao tokom svih 40 minuta dok je bio u Zvezdi pa se rezultatski brukao. Bitno je znanje dakle a ne da li se galami ili ne.

Međutim, posljedica nekih bi moralo biti. Ne po pitanju selektora nego igrača. Neki koji su igrali preko volje možda više ne bi trebali ni dobiti poziv. Džaba kvalitet ako se ne trudiš na terenu i igraš preko volje. Poštenije je da otkažeš reprezentaciju pa neka igra neko ko će ''poginuti'' na terenu. Na kraju krajeva, ovo je u najvećoj mjeri bruka igrača jer su igrali bez energije i želje a tako se sveti dres reprezentacije ne predstavlja.....