Novače, junače, dobri momče, idolu mladih cijele planete, smišljam i razmišljam, ako hoćeš za sebe da živiš onda ti je suđeno da se za drugog, ma ko bio i ma kako se zvao, bio predsjednik ili cijeli narod, žrtvuješ bez ostatka, ne osvrćući se na posljedice.

Tako velik i posebni i svjesni i svojom  voljom postaju često i svoja žrtva i ne žale zbog toga.

Ne žale jer ostaju veliki, baš ovoliki: tražeći u uspjeh smisao života i svog postojanja. Žrtva je mala ma koliko ona na prvi pogled izgledala velika.

Mečeve koje si odigrao na Olimpijadi bio je samo nastavak tvoje velike ljudske misije na ovoj planeti. Završilo se kako se završilo. Bilo je pobjeda, bilo je poraza, a ti i dalje bio i ostao za sav pravodoljubivi svijet – Nole nacionale!

Nisi ti postao planetarno ni velik ni unikatan jedino i isključivo zbog pobjeda titula i trofeja, već zbog toga što si uz vrhunsku tenisku čaroliju isijavao energiju dobre i časne ljudine.

Tako si hrabrio malog čovjeka od Banjaluke, Istočnog  Sarajeva,  Kosovske Mitrovice, Nikšića,  Njujorka, Nju Delhija,  Pariza, sve do Ugande, Kube, Perua, Indonezije Moldavije, Australije....dokazanim humanizmom, s tvojim potpisom, u kojem je kralj veći od pojedinca, a manji od svih

 Davno, još kao tinejdžer odlazeći u veliki svijet spoznao si da je na planeti čuda i čudesa, sve drugo s one strane života.

Ti si, ustvari, mjera života koje živimo i na tome to velika hvala