Pročitah negdje lijepu misao koja se odnosi na našu angažovanost u životu. “ Mali ljudi pričaju o drugima, ogovaraju. Prosječni ljudi pričaju o stvarima, a veliki ljudi pričaju o idejama.” 

Veoma lijepo se ova misao uklapa u svijet sporta. Muljamo se po dnu, ogovaramo, pljujemo po drugima da bismo sebe uzdigli. Pravimo se stručnjacima bez ikakvog pokrića. Ne stoji iza nas težak rad, nego šuplja priča. Zato nam je u sportu tako kako jeste. Ideje ko ima, ne može da ih realizuje, jer nema s kim, jer možda nema koristi, jer ga smatraju budalom. I prije će naići na podmetnuti nogu, nego na ohrabrenje i pomoć. 

Sport zahtijeva stalno napredovanje, praćenje noviteta, rast i iskustvo, prihvatanje konstruktivne kritike, učenje iz grešaka… jer zamislite, svi griješimo!
Ne može se očekivati dobar rezultat, dugoročnost tapkanjem u mjestu, zadovoljavanjem osnovnim. Zbog toga su svježe, dobre ideje važne. Ideje o napretku sporta, konstruktivne i humane.

Sport zahtijeva i posvećenost, jer nekada ni sama ljubav prema sportu nije dovoljna. 

Sport je kao život, zahtijeva rad na sebi i suočavanje sa problemima. Zato podržimo sportiste sa dobrim, zdravim idejama. Pomozimo im koliko smo u mogućnosti. I ne ogovarajmo da ne ispadnemo mali, nemoćni i zli. To je baš nikakva ideja!