Tomo Marić

 Ne osvrći se Novače Đokoviću, na maloumne ljude, a takve su im i misli, a I bolesne maštarije kod tih i takvih davno su pobijedile svaki razum.

Život kakav vodiš ti, kakav imaš odnos prema svijetu i ljudima, davno je pretekao čistu filozofiju. Ko i kako onda da shvati čovjeka, u ovoj opštoj ludosti, koji je na granici genija.

Ne osvrći se dobri sine i zbog onih koje silnici danas satiru, da im rod i porod iskorijene, a oni u tebi vide nadu i vjeru u svoje izbavljenje.

Đavo i Sotona, ma u kojem oblik,  nemaju ni druga ni prijatelja, zatro i jesu đavo i Sotona.

Kad bih se pitao,  a ne pitam,  koliko danas po hitnom postupku donio bih planetarni zakon kojim se zabranjuje svako čuđenje i iščuđavanje.

Tako bi spasao čovjeka i umne ljude, u protivnom ili će nestati, ili će se u samoodbrani preobraziti u još veće zvijeri nego što su oni.

Nije lako prihvatiti besmislenost, ali nema ti druge: dok budeš trajao bićeš kriv, zato što si živ i što si Srbin, a kao čovjek svijeta, sa oreolom zaštitnika svetačke i biblijske misli malog, uplašenog čovjeka. Ta sramna osuda pratiće te i kad otputuješ u vječnost.

Takva je sudbina svih genija, moj dobri Novače Đokoviću.

Danas ti, na pravdi boga, guraju prste u oba oka zbog Milorada Dodika i pjesama koje ste pjevali na svadbi Nemanje Majdova, onda da si se susreo sa srpskim junakom Milanom Jolovićem  Legendom, odlikovanim za hrabrost  i u Republici Srpskoj i Srbiji, te brendiranim pićem s kojim si fotografisan, a zove se po Dragoslavu Draži Mihajloviću.

Ne zaboravi da već duže vrijeme budale i idioti za svoje potrebe, izvrćući ruglu, citiraju i Sveto pismo.

Ako pamet i istina imaju granicu, idiotizam i laž su beskonačni!

Prosto im bilo.

Nek to čine sa svojim patološkim užitkom i tako uživaju u vlastitom zlu. Ti ostaješ ono što si postao – jedan , jedini i čini mi se neponovljiv.

Bilo, biće i ostaće, ne osvrći se dobri sine Novače Đokoviću.

Pukni zoro Romanijom…

Ko voli pjesme i ljude, pogotovo onako sjajan glas kakav ima Halid Bešlić, slušaće s užitkom i uživati.

Onim drugima nikad nije bilo do pjesme, a i njima je more do koljena.