Foto: Dallas Mavericks

Za ekipu je bitno da ima ono nešto. Neku magiju, neko ludilo, nekada i nešto neobjašnjivo. Dalas ove ezone ima upravo to nešto. I to ne samo Luku Dončića i njegovu magiju, imaju ono nešto nekada neobjašnjivo. 

Finiks i Dalas odigrali su dosta čudnu seriju. U prvih šest mečeva, i jedni i drugi su branili svoje domaće terene. I to su branili sa lakoćom i poprilično rutinski. To je sve dovelo do toga da gledamo sedmi meč u ovoj seriji.

A sedmi meč je bio nešto nevjerovatan.

Džejson Kid je bio sjajan defanzivac kao igrač. Tu filozofiju gaji i kao trener gdje god da je radio. Sa Dalasom je napravio veliki zaokret. Dok je Karlajl forsirao napadačku košarku i brži ritam, Kid je neko ko se oslanja na sporiji ritam i defanzivu. A ta defanziva je ono što mu je donio uspjeh u sedmoj utakmici.

Dalas je od starta igrao sjajno u odbrani. Preuzimali su sve, rotacije su bile sjajne a pogotovo je impresivna bila defanzivna tranzicija. Sansima su oduzeli tranziciju, oduzeli trčanje a samim tim im je oduzeo veoma jako oružje u startu.

Sa druge strane, Dončić je uveo Dalas u sjajan ritam u napadu. Ulaskom sa klupe, u fenomenalan ritam je ušao Spenser Dinvidi koji je igrao promjenjivo tokom serije. Međutim, priradio je u meču koji je bio najbitniji za Dalas. 

Prednost Dalasa je konstantno rasla a Finiks nije znao šta ga je snašlo. Nisu imali rrješenja za fenomenalnu odbranu Dalasa i maestralnog Dončića. A sam Luka je gospodski radio posao. Uništavao je Sanse i pri tome se odvaljivao od smijeha na svaki dobar potez na terenu. S obzirom da su birali Ejtona na Draftu prije Luke, moguće da je i to uticalo na ovakvu igru ali i ponašanje u majstorici.

Prvo poluvrijeme je bilo stvarno nevjerovatno. Dalas je vodio 57-27. Sveli su Sanse na 27 poena a recimo sam Dončić je dao 27 poena sa druge strane a na to je imao podršku Dinvidija koji je imao 21 poen u prvom poluvremenu. U nastavku, Dalas je mogao da gazi i 50+ razlike ali nisu forsirali pa je završilo ''samo'' 38 razlike.

Ova serija je bila stvarno nevjerovatna. Sansi su kvalitetnija ekipa od Dalasa i to se iz košarkaške perspektive ne može osporiti. Prva dva meča dobili lagano uz sjajan plan koji su imali. A onda su taj plan krenuli mijenjati i krenuli su sa prilagođavanjima a to nikada ne rade. E tako je krenuo povratak Dalasa. Uz sve to, veliki ''choke'' se desio Sansima u poslednja dva meča gdje su se potpuno raspali. Pri tome, ne smijemo umanjiti ono što je Dalas uradio pogotoovo u sedmoj utakmici. Ali da ima i do Sansa, itekako ima.

A šta reći za Dalas ? Neodoljivo podsjećaju na Klivlend iz 2007. godine. Imaju mladu zvijezdu koja je motor ekipe. Klivlendu je to bio leBron a Dalasu je Dončić. Takođe, i jedni i drugi zasnivaju svoj uspjeh na odbrani koja je njihov forte. Takođe, moramo još jednom napomenuti kakav su doktorski potez uradili kada su trejdovali Porzingisa za Bertansa i Dinvidija jer taj trejd ih je pogurao ka finalu konferencije.

Sve kreće od Luke, razigranog dječaka koji uživa u košarci. On košarku ne igra, on se košarke igra i u tome uživa. Ima taj nevjerovatni mentalnitet šampiona što je pokazao i u ovoj sedmoj utakmici a posebno je svemu doprinio taj njegov osmijeh nakon svakog dobrog poteza. Reklo bi se osmijeh od milion dolara.

Pored Bransona i Dinvidija koji su pratili Luku, valja još neke momke spomenuti. Bertans je odigrao fenomenalno četvrti meč. Kleber je davao doprinos dok je tihi heroj sjajni Fini Smit. On je sjajno šutirao u jednom meču kad je doa osam trojki dok je defanzivno radio fenomenalan posao.

Što se Sansa tiče, ovo je za njih jači udarac od poraza u finalu. Djelovalo je da su još bolji ove sezone, djelovalo je da su spremni da odu do kraja. Međutim, baš su se raspali u ovoj seriji. Ono što su Buker i Pol pokazali u sedmom meču, je jedno veliko ništa. Tako se ekipa ne vodi a oni su ti koji su morali voditi ekipu do uspjeha.

Što se Dalasa tiče, sada im slijedi finale sa Golden Stejtom. Dončić i drugovi će uraditi sve da to ne bude njihov kraj i daće sve od sebe da izbore veliko finale. Favoriti nisu ali niko ih potcijeniti više ne smije. Ni njih a ni magiju Dončića sa osmijehom od milion dolara.