Foto: Real Madrid Balocanestro

Postoje oni koji prate košarku i razumiju samu srž iste. Oni gledaju uvijek širu sliku i ne uzimaju zaključke na osnovu jednog detalaj. Postoje i oni koji prate površno ali suštinu i ne razumiju najbolje. Oni izvlače zaključke na osnovu samo jedne stvari. Gledajući iz perspektive ovih drugih, Pablo Laso bio bi neznalica radi odluke u završnici finala Evrolige. Međutim, nisu stvari tako proste i mora se uzeti šira slika.

Voditi veliki klub nikada nije lako. Pritisak je uvijek veliki, kako javnosti tako i navijača. Trofeji nisu nešto što bi se trebalo osvojiti nego nešto što se očekuje da se osvaja. Zato je rijetka stvar danas da neki klub deset godina ne mijenja trenera. Valjda poslednji takav primjer prije Pabla Lasa je Željko Obradović u Panatinaikosu kao i Dule Vujošević u Partizanu.

A nije Lasu bilo lako da se toliko dugo zadrži na klupi Reala. Rijetko bi prošla sezona a da barem jednom ne čitamo o tome kako bi Laso mogao dobiti otkaz. Te priče bi uslijedile čim bi Real povezao par lošijih mečeva. Međutim, Laso bi uvijek izlazio kao pobjednik jer bi na kraju ostvario dobre rezultate, osvojio trofeje i ispunio sva moguća očekivanja.

Real je na titulu prvaka Evrope čekao dugo. Osvojili su je u sezoni 94-95 a potom je nastao sušni period. Čak su dugo bili i bez plasmana na završni turnir Evrolige. Prije 11 godina, ekipu je preuzeo Pablo Laso. Veliki igrač koji se proslavio u Baskoniji i upravo Realu nije tada djelovao kao neko ko će biti trajno rješenje.

Međutim, malo po malo Laso je sklapao kockice. Već prve sezone vodio je veliku borbu za tron u Španiji ali nije uspio dobiti tada veoma jaku Barselonu. Međutim, u drugoj sezoni je došao do titule prvaka Španije. U do sada odrađenih deset sezona, Laso je Real doveo do devet finala i pet titula. Jedino nisu igrali finale u ''korona'' sezoni kad je i format bio drugačiji.

Pored domaćih rezultata, Real je nasušno trebao uspjeh u Evroligi. Već u drugoj sezoni, Laso je doveo ekipu na korak od cilja. Međutim, Spanuli, Printezis i drugovi su ipak nadigrali Real. Kada je i naredne sezone izgubio finale, od ekipe Makabija, Lasa su svi otpisali. Međutim, Real je ostao vjeran treneru i to se isplatilo. Konačno je uspio vratiti trofej šampiona Evrope u Madrid i to je uradio u trećem uzastopnom finalu. Tačno 20 godina je Real čekao na titulu i onda je Laso uspio da je vratio. Na sledeću nisu čekali dugo jer su je osvojili tri godine kasnije na završnom turniru u Beogradu. Malo je falilo da se istorija ponovi jer je i ove sezone Real igrao finale i opet u Beogradu. Međutim, Efes je ipak bio bolji i došao je do titule. 

Ali nije Lasova era tako velika i moćna samo radi rezultata. Raditi u velikom klubu, biti stalno pod pritiskom, ostvarivati rezultate ali i davati prostor mladima. E Laso upravo to radi i radi tako već godinama. Ima sjajne rezultate, daje šansu mladima a na pritisak je postao potpuno imun.

Luki Dončiću dao je šansu sa 16 godina i ne samo to, dao mu je povjerenje. Luka je tada imao takvo povjerenje da je sa loptom u rukama pokazivao starom vuku Rudiju gdje da se postavi. A sve to je radio uz Lasovo odobravanje. No nije samo Luka taj koji je dobio šansu. Usman Garuba je takođe kao mlad dobio šansu i već je došao do NBA nivoa. Slična priča je i sa Vili Ernangomezom. Šansu su dobijali i neki koji je nisu najbolje iskoristili poput Juste, Radončića, Dieza ali je suština priče da su dobijali šansu i da se Laso nije libio da pruži priliku mladom igraču koji posjeduje talenat.

E zato je Pablo Laso to što jeste. On je jedan od polsednjih mohikanaca evropske i svjetske košarke. Trener koji pravi rezultate a opet ima hrabrost da da prostora mladima ma kakva cijena bila. Treba pohvaliti i Real jer klubovi često nemaju strpljenja za trenere a oni su Lasu vjerovali i kad nije sve išlo kako treba. Kad se podvuče crta na dosadašnji period Lasa na klupi Reala, definitivno da Real nije pogrijeešio jer je Laso savršen trener i radi rezultata ali i radi rada sa mladima.

A što se tiče završnice finala Evrolige, e tu je činjenica da je Laso napravio grešku. Efes je imao +1 i napad na 34 sekunde do kraja. Real je imao dva mala faula do bonusa. Negdje bi se očekivalo da ih potroše u par sekundi i da se onda pokušaju odbraniti ali su ih potrošili tek za 17 sekundi. Efes je onda imao 14 sekundi za napad na 17 do kraja. Ostaće misterija zašto Real nije pravio faul i ušao u penal završnicu jer je bilo jasno i da se odbrane, neće imati dobar šut za pobjedu.

Ta završnica ne umanjuje Lasovo znanje i kredibilitet. Baš naprotiv, ta završnica je samo pokazatelj da i najbolji griješe a gledajući sve što radi, Laso je sigurno u ovom trenutku najbolji evropski trener.

Nije krunisan titulom za prvaka Evrope ali Pablo Laso je kralje evropske košarke i sa i bez krune na glavi.