Šef stručnog štaba Fudbalskog kluba Velež Amar Osim govori za Sport1 o dolasku u Mostar, očekivanjima od naredne sezone, nastupima u Evropi, ali i o drugim klubovima u Premijer ligi BiH, te stanju u našem fudbalu

FK Velež je imenovanjem Amara Osima za šefa stručnog štaba riješio pitanje nasljednika Feđe Dudića, koji je u prethodnih nekoliko sezona vodio klub iz Mostara.

Osim, koji je najveći trag ostavio radeći u Željezničaru, tako će prvi put u BiH voditi neki drugi klub osim matičnog. Posjetu Kupresu iskoristili smo da razgovaramo sa šefom struke u Mostaru o svim temama vezanim za njegov novi klub, ali i bh. fudbalu općenito.

Gospodine Osim, prije svega, da se dotaknemo Vašeg dolaska u Velež. Sportska javnost u BiH je navikla da Vas gleda na Grbavici, a sada imate novi posao u Veležu. Jeste li se privikli na Mostar i koji su Vaši prvi utisci?

- Na klimu nisam, niti mislim da ću se priviknuti. Sreća je pa do sada nismo puno vremena proveli u Mostaru, već smo bili ovdje. Bilo je pauza, pa skoknem do kuće. Nisam nikada više od četiri dana uzastopno bio u Mostaru, imam finu klimu u hotelu, tako da je podnošljivo. Nisam ni ja sebe vidio, do prije mjesec, igdje drugo nego u Željezničaru, jer se tako namjestilo da sam uvijek u jednom klubu, da sam tu igrao i porodično vezan. Nisam se nigdje vidio u BiH, a onda je došlo do kontakta sa direktorom Veleža. Imali smo priliku da malo duže razgovaramo i u razgovoru sam osjetio dobru energiju kod njega. U meni se probudio osjećaj da bih mogao razmišljati da u nekom drugom klubu radim, odnosno sa nekim drugim ljudima. Poslije dva-tri dana razgovora, taj osjećaj se pojačao i onda su ljudi “napravili grešku” i doveli me. Osjetio sam dobru energiju i za sada je sve kako treba. Za mene je to i osvježenje kada dođeš u klub u kojem svi pušu isto, za razliku od kluba gdje sam prije bio.

Prošao je nepuni mjesec otkako ste tu. Kako ste zadovoljni općenito uslovima i radom Vaše ekipe?

- Ekipa je stvarno radna, što ne bi trebalo potencirati toliko, ali jeste. To je zasluga i trenera odranije, ali i cjelokupnog kluba i atmosfere oko kluba, gdje igrači rade bez pogovora, žaljenja i pritužbi i to je za trenera jako dobra stvar. Vidi se da neke stvari nisu radili, ali zato valjda svaki novi trener nešto novo donese, treba malo vremena da se to uhoda, odnosno da kliknu neke stvari, da se oni naviknu na mene, ali i ja na njih. Imam igrače koji su navikli da rade i to je za trenera jako bitno.

Svaki put kada se Amar Osim vraća u bh. fudbal, do sada je to bio slučaj sa Željezničarom, a sada sa Veležom, portali odmah krenu sa naslovima koji sadrže te pojmove ‘’Amarove pripreme’’, ‘’Amarov trening i režim rada’’. Da li su opravdani ti naslovi? Jeste li vremenom, žargonski rečeno, smekšali?

- Možda sam postao tvrđi nego što sam bio. Svi se mijenjamo. Ovdje treniramo manje nego što sam radio sa igračima u Želji. Kada smo došli, shvatili smo da bi igrači mogli drugačije razmišljati, vjerovatno i zbog klime, jer nije isto trenirati u Mostaru i u Sarajevu tokom čitave godine, osim na Kupresu, gdje možeš trenirati bilo kada zbog vremena. Jednostavno sam se samo prilagodio, tako da treniramo manje. Nisam primijetio da to smeta igračima Veleža kada su u pitanju njihove performanse. Mislim da bi glupo sa moje strane bilo da uporno nešto svoje ganjam, samo kada je taj segment u pitanju. Ne mogu reći da mi ne radimo, ali radimo manje kvantitativno nego što se u Želji radilo. Sada je trend da se sve manje i manje trenira. Mislim da ljudi generalno malo prate šta se radi, oni više vole imati predrasude, pa haj’mo napisati nešto je neko napisao pet-šest puta i samo ćemo nastaviti tu priču furati. Da li je iko ikada gledao pripreme ili su samo uzimali izjave od igrača, koji svi isto govore, kako se pakleno radi itd. Ja kada čujem da se pakleno radi, meni se dlake nakostriješe. U tom trenutku kada sam se prošli put u Željezničar vratio, mislim da smo radili jače nego prije. Isto tako, u tom trenutku, neću reći da je bila potreba, već smo osjetili da možda treba pojačati rad, ali ne zbog toga što je nekome to bio gušt, već zbog toga što je neko vidio ekipu, odnosno sa kakvim igračima imaš posla, ali i neke performanse. Preuzeo sam ekipu u zimskom periodu kada možeš raditi lakše zbog klime, ali ovdje u Veležu je drugačije. Dođeš u Mostar, pa ne možeš u jutarnjim satima trenirati zbog vrućina. Sad dizati igrače u šest sati da treniraju, to se ne radi baš tako. Tako da ti tu jedan trening već otpada, pa evo čak ni ovdje na Kupresu nismo specijalno insistirali na dva treninga, jer smo znali da ljudi to nisu prije radili. Tri godine su igrači u nekom režimu rada, a rezultati nisu uopšte patili zbog toga, pa zašto to da sada mijenjamo.

Osim što se pripremate za novu sezonu u Premijer ligi BiH, fokus je i na evropskim takmičenjima. Ove sezone Velež starta od drugog kola Konferencijske lige, te se očekuje da će, barem prema nekim prognozama, protivnik biti jermenski Alaškert. Kao što treneri kažu, ne mora značiti da će uvijek bolji proći dalje. Koliko možemo očekivati od Veleža ovog ljeta, ali i od drugih naših predstavnika?

- Borac i Tuzla Siti igraju u prvom kolu i, bez obzira na to što nisu nosioci, dobili su protivnike po mjeri koje mogu eliminisati. Iz ovih, uslovno rečeno, manjih zemalja, ekipe nabiju taj koeficijent dovoljan da budu nosilac, tako da ste vidjeli ko je protivnik Tuzla Sitijau, a oni nisu nosioci. Vidjeli ste ko je protivnik Borcu, ekipa koja nije nosilac u kvalifikacijama. U drugom kolu su stvari već drugačije, jer upadaju neke druge ekipe koje nisu igrale prvo kolo. Mi smo u toj situaciji imali povoljan žrijeb. Kako je moglo biti, ovo nije loše na papiru. Imamo ekipu iz Jermenije koja je prošle godine igrala grupnu fazu Konferencijske lige, što nikada niti jedan klub iz BiH nije uradio ne samo u ovom takmičenju već u bilo kojem drugom.

Sreća

Ljudi su igrali u grupi u kojoj su bile puno jače ekipe od njih, te su osvojili jedan bod i nisu se puno brukali, nisu gubili po pet, šest razlike. Imaju neko iskustvo, jer su u posljednjih nekoliko godina dva puta bili prvaci, pa su stekli iskustvo u Evropi. Na prvu imaš ekipu koja djeluje da je dovoljno slaba da bi ti mogao igrati sa njima. Sa druge strane, oni su jaki, jer su igrali grupnu fazu Konferencijske lige, što ne može baš svako igrati. Onda imaš ekipu sa Malte, a znamo da su i naše ekipe imale problema sa ekipama sa Malte. Zrinjski je jedne godine ispao od neke ekipe sa Malte, da bi kasnije potom teškom mukom došao do pobjede protiv ekipe iz te države. Bilo bi lijepo kada bi bili u stanju da ponovimo nivo igre od prošle godine. Velež je realno, bez obzira na to što je izgubio na Grbavici protiv Šveđana, igrao na nivou koji je blizu njegovog maksimuma i to nije lako postići. Ja bih bio zadovoljan da to postignemo, da igramo normalno te evropske utakmice. Smatram da imamo dovoljno kvaliteta, uz dozu inspiracije u datom trenutku i sreće, koja ti je uvijek potrebna da bi mogao nešto uraditi, odnosno proći to drugo pretkolo koje nosi puno novca za naše prilike. Mi evropske utakmice još gledamo kao na bankomat, ali imamo sreću da imamo i taj dodatni izvor prihoda, što bi nam pomoglo da neke stvari završimo u narednoj sezoni. To bi nam značilo kako finansijski, tako i sportski, jer bi klub drugu godinu uzastopno sebe dobro pokazao na evropskoj sceni.

Da li smatrate da će iduća sezona biti u nekom smislu prekretnica za bh. klubove? Evo, svjedoci smo da se radi nekoliko terena premijerligaških klubova, pa da li će pomoći to ulaganje u infrastrukturu? Pored Vaše ekipe, Borca i Tuzla Sitija, Zrinjski ima dobre šanse za plasman u grupnu fazu Konferencijske lige, da li možemo očekivati od spomenutih ekipa da ostvare taj cilj?

- Zrinjski realno ima najveće šanse za to, jer je sistem takmičenja takav. Na kraju krajeva, ljudi su to zaslužili, jer su bili prvi. Ako prođeš prvo kolo Lige prvaka, gdje oni imaju žrijeb, ovako na prvu, težak. Međutim, kada pogledaš neke druge stvari, nije ništa nemoguće. Tako je Alaškert prošle godine bio šampion. Prošao je prvo kolo Lige prvaka, u drugom izgubio, a u trećem kolu je imao sreću, odnosno inspiraciju da odigra jako dobro i prošao u plej-of Evropske lige i tako se automatski kvalifikovao za Konferencijsku ligu. Čak je u tom plej-ofu izgubio od Randžersa, koji je kasnije stigao do finala. Kada bi Zrinjski, uz neku sreću, uspio proći prvo kolo, on bi, prema mom mišljenju, bio 80 posto u Konferencijskoj ligi zbog kvaliteta koji posjeduje i zbog toga što ti se onda sve otvara. Kada bi ispao, ispao bi direktno u Konferencijsku ligu, ali bi do kraja igrao stalno sa ekipama koje su ispale iz Lige prvaka. Uz malo sreće, može se desiti da oni nekako, i uz jednu dobru utakmicu, kada bude trebalo, odu do samog kraja, što bi bila velika stvar. Što se tiče terena, oni će definitivno pomoći, jer će se igrati drugačiji fudbal. Prošle godine je slaba bila liga, da li samo zbog terena ili nekih drugih razloga, ne bih ulazio u to, ali su tereni bili slabi. Bilo je pet-šest slabih terena, gdje se nije mogao igrati fudbal. Bez obzira na to što ja volim otići u Trebinje, ali ni tamo se nije mogao igrati fudbal. Ne možeš igrati fudbal u Prijedoru, Bijeljini, Tuzli, pa ti ostaje još četiri-pet terena normalnih. Nadam se da će to doprinijeti kvaliteti fudbala. Ipak, da samo to odlučuje, pa i ne odlučuje baš, jer puno stvari treba promijeniti. Tačnije, u odnosima ili u nekim stvarima koje su u posljednjoj sezoni nakon nekoliko godina poboljšanja stagnirale, odnosno pokvarile. To se sve vratilo na nivo od prije dvije godine, pa unazad, plus tereni.

Jesu li veliki bh. klubovi, kao što su Velež, Željezničar, Sarajevo, kada su na nivou, garant za kvalitetnu Premijer ligu BiH?

- Nije samo zbog toga liga bila loša. Ljudi dosta drugačije percipiraju ligu kada su ovi tradicionalni klubovi pri samom vrhu, odnosno kada su u dobroj formi. Htjeli mi to ili ne, prema vani, tu ligu doživljavaju ligom zbog nekih tradicionalnih klubova. To su Željezničar, Sarajevo, Velež, a i Zrinjski je postao tradicionalan klub. Prema tim klubovima oni i prepoznaju ligu.

Nove generacije

Kada nemaš tih klubova, a pojave se klubovi koji, bez obzira na ulaganja, nemaju zvučna imena, odnosno tradiciju, onda sve to drugačije ljudi gledaju. Posebno sa strane i ti klubovi imaju manje navijača. Zna se ko ima navijače. Željo ima navijače, Sarajevo, Velež, Borac, Zrinjski, ali ove ostale klubove manje ljudi prate. Logično je da ti veliki klubovi dobar dio svega toga vuku sa sobom.

Velež je nedavno proslavio 100. rođendan, a Vi ste po svom dolasku govorili koliko je mostarski klub bio cijenjen i poštovan u nekadašnjoj Jugoslaviji, a evo i danas. Da li je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg ste sada tu?

- Jeste. Ja nisam siguran da čak ni sadašnji navijači Veleža, posebno mlađi, nisu svjesni šta je ovaj klub predstavljao nekada. Imam dovoljno godina da znam i da se mogu sjetiti toga. Novim generacijama su pričali sve to, ali ja sam svjedok tog vremena bio, odnosno onoga što je Velež predstavljao. To je definitivno odigralo veliku ulogu u mojoj odluci. Bez obzira na to što smo mi veliki rivali, misleći na Velež i Željezničar, ja znam šta taj klub predstavlja. Puno je taj klub sličan mom klubu, Željezničaru. Sada radim sa Veležom, ali su slični klubovi po mnogo stvari. Pošto sam došao iz ovog ovamo kluba, tačno znam šta to predstavlja, kakva je to priča i kakvu to snagu ima.