Jedanaesta Božija zapovest objašnjava celi čovekov život – moraš biti strpljiv, ali, ne daje mu nikakav alibi!
Ne zvuči baš ohrabrujuće kad živimo u čudesnom vrtlogu bezosećajnosti i sebičnosti. Pogotovo u okruženju bezidejnosti koja je produkt straha u susretu sa stvarnošću; u sportu, ovde fudbalu, to je poraz pre nego što je bitka počela, a sve zajedno odzvanja gubitnički u vremenu kad se svet menja na gore.
Nije lako fudbalu!
Sa mnogih strana koliko iz Republike Srpske, a da ne govorim o Federaciji BiH, na znane i neznane adrese Vice Zeljkovića, predsednika FS Republike Srpske i FS BiH, stižu upozorenja da treba energičnije rešavati fudbalske probleme u dejtonskoj tvorevini. Možda i treba! Međutim, mahom to čine oni koji su prethodnih godina gurali sve probleme pod tepih, posebno oni koji su danas Zeljkovića okružili iz vlastitih razloga, gotovo primitivnim dušebrižništvom.
Živimo u dobu bezosećajnosti i sebičnosti, svako gleda samo sebe, i isključivo svoje; po sportsko – viteškom rezonu to je poraz nad porazima. Ili što je još tragičnije, odvažni i hrabri sada nisu potrebni!
Činjenice , ipak, ukazuju i na drugu stvarnost: nikad se od Dejtona do danas u BiH nije radilo, gradilo i ulagalo kao sada, zahvaljujući, pre svega, mladalačkom žaru i viziji koje nose snage iz Republike Srpske u FS BiH, ali i uz pomoć UEFA i FIFA, te lokalnih zajednica. Pravovremeni potezi povukli su se u reorganizaciji sistema takmičenja što će ih učiniti i zanimljivijim i organizovanijim. Obnavljaju se tereni, grade ili rekonstruišu stadioni, postavljaju reflektori, fudbalska baza širi se gotovo geometrijskom progresijom, klubovi iz BiH u evropskim kupovima više nisu topovska hrana.
Ne govori li pominjano da fudbal pobeđuje, a onda to prate i odlični rezultati reprezentacije, makar je i ona na udaru „pametnjakovića“, ne valja im Zeljković, ne valja ni Petev, u čiju zaštitu su stali Edin Džeko i Miralem Pjanić, najveći fudbalski autoriteti BiH.
I tako, opora bh. zbilja se ponavlja, oni ljudi koji govore istinu nisu ni simpatični ni omiljeni, zato su „šuplje priče“ i laži kitnjaste, a nerealno očaravajuće. Na svakome je da bira šta će i kuda će…
Vremena menjaju i ljude i običaje, nisam baš siguran za fudbalsku BiH.