Ovih dana svjedoci smo prave hajke na trenera Nenada Lalatovića i igrače Borca, a nakon teškog poraza protiv ekipe B36 sa Farskih Ostrva.
Sigurno je da taj fudbalski nokaut boli sve, rukovodstvo kluba, stručni štab, fudbalere, navijače…
S pravom su ovi poslednji nezadovoljni i imaju pravo na kritiku.
Međutim, ovo što proteklih dana čitamo na društvenim mrežama nije kritika, ovo je nedopustivo vrijeđanje.Prava haranga. Mnogi, skriveni iza tastatura, ne biraju riječi omalovažavajući sve što ima veze sa klubom iz Banja Luke. Internet je donio na žalost mogućnost da pišeš šta i kako hoćeš, vbrijeđaš, sakriven. Upravo to ’’fudbalski navijači’’ ovih dana rade Lalatoviću, Zeljkovićima, Borcu, igračima…
Tužno je čitati uvrede na fudbalere koji su iz Srbije došli da nose dres Borca. Nakon jednog teškog, neočekivanog i bolnog poraza, našali su se na stubu srama. Isti slučaj je i sa Nenadom Lalatovićem (moram priznati da ga ne gotivim jer je sa druge strane Topčidera), ali poštujem njegovu srčanost, borbenost. Nikome ne dopušta da ga vrijeđa Da li je to grijeh?
Sve mu se sada zamjera i dovodi u pitanje. Ne priznaju mu ni jedan fudbalski rezultat. Činjenica da je vodio Zvezdu, Vojvodinu, Radnički…velike klubove u Srbiji se ovdje, sa druge strane Drine, nipodašatavaju. I to od onih koji pa gotovo i da ne idu na utakmice!
Krenula je histerija! Lalat je postao neznalica. Nije im to dosta pa bi neki da ga proglase nacionalistom. Smetaju im njegova tri podignuta prsta!?
I to pojedincima iz Republike Srpske, pa su brže bolje potrčali da se dodvore nekome u Federaciji Bosne i Hercegovine. Šalju tu fotografiju gdje i kome stignu.
Šta je to strašno uradio Nenad? Pokazao svoju nacionalnu pripadnost, ne vrijeđajući drugog. Mene lično i ne čudi tako ponašanje prema Lalatoviću.
Iz te iste sredine, a koja danas razapinje Nenada Lalatovića, sam sam doživio nevjerovatne uvrede. Slali su me sa tog Gradskog stadiona na Koševo, vrijeđajući i mene i Istočno Sarajevo. Zašto? To valjda oni znaju, a i ja i moji sugrađani znamo kome pripadamo. To zna, siguran sam i Nenad Lalatović!
Takvi su sada udarili na Nenada, ciljaju njega, ali gađaju Zeljkoviće, Vicu i Bogoljuba. Oni su im krivi za sve. Vico je kriv i što je ispao Rudar Prijedor, što se raspao Radnik, što je Sloga 2 odustala od takmičenja. On je kriv što su tereni po Republici Srpskoj oranice…Nije kriva lokalna zajednica, ma ne. Kriv je Vico. Za sve loše u fudbalu kriv je Vico. A samo zato što je Miletov sestrić. Zato je kriv i Bogoljub. Za sve su oni krivi, a krivica im je porodično stablo.
Vratimo se divljačkim napadima na Nenad Lalatović. Dolaze oni i iz Republike Srpske, ali i iz Beograda. Tužno!
Kriv je Lalat što ga je u Banja Luku doveo Bogoljub! Jedva će, hejteri, čekati neki naredni kiks, poraz, da krenu na njega i na Zeljkoviće…
Tražiće se, kopati po Nenadovoj prošlosti, ne bi li se našla još neka ’’diskriminirajuću’’ fotografija. Teško njemu ako nađu neku na kojoj se krsti, sa tri prsta…
A sa koliko bi trebao? Šta bi trebao da radi da bi ovi anacionalni likovi sa Vrbasa i Beograda bili zadovoljni?
Čitam ovih dana i njegove izjave kako ne obraća pažnju na komentare na društvenim mrežama. Pametan. To je jednostavno gubljenje vremena. Dati prostor nevažnim, ispraznim likovima…Nemaju svoj život, pa brinu tuđu brigu!
Želim ja njemu, igračima Borca, rukovodstvu, braći Zeljković da ne posustanu u svojim fudbalskim i sportskim planovima i željama.
Imaju ih mnogo, neke su i ostvarili… Čeka ih borba u šampionatu Bosne i Hercegovine, koji za njih počinje sutra…
Neće biti lako. Borac će dočekivati na nož gdje god da bude igra. Zbog toga što dolazi odakle dolazi, što ima neskrivenu želju da napravi dobar rezultat…
Treba se Lalatović posvetiti isključivo Borcu, raditi i dići tim koji je sigurno nokautiran na Farskim Ostrvima. Napada će biti. Mi, koji ovdje živimo, a naročito od 1992. godine smo navikli na uvrede. I ne obaziremo se na to! Navići će se i Lalatović i igrači. Rukovodstvo Borca se naviklo, odavno su na surovim udarima…
Spremni su i skribomani, botovi da nastave započetim uvredama…Pojačavaće se oni do oktobra…