FK Borac
Daroviti ljudi u mladosti stiču znanja mukotrpno kao da klešu kamen, ako to izostane, sve drugo je pisanje u pesku koje odnosi vetar.
Ne liči li pominjano na sve ono što se dešava minulih dana u Borcu i oko njega, na ruganje i izrugivanje samom sebi? U stvari, ko smo mi, svi zajedno i pojedinačno, u ovoj fudbalskoj vratolomiji, sami sebi?! Ili još jasnije, a preciznije: nije li u Borac trebalo da dođe Nenad Lalatović i, nakon samo tri utakmice koliko je vodio klub, kaže i glasno i jasno ono što već duže vreme svi znaju u Borcu, pa i u ovdašnjoj fudbalskoj javnosti, da slavnom kolektivu iz Platonove ulice niko nije veći protivnik, veći zlobnik i mrzitelj, koliko on sam sebi. Da čovek ne poveruje: zlo i mržnja, čudnim putevima i metodama, dolazi, neretko, kojima je upravo Borac najviše dao, kroz njega su stekli ime i prezime, materijalno se obogatili, prodajući, istovremeno, dušu đavolu.
Kad sam bio sasvim mali, još od 1957.i prvi odlazak na Gradski stadion, posle kroz celi život, ma šta bio i radio, važilo je „Banjaluka od rođenja, Republika Srpska od 9.januara 1992.godine u srcu, a Borac do groba!“ Ne kažu li baš tako, modifikovano ovako ili onako, i navijačka armija ovdašnje mladosti - „Lešinari“:
„Borac se bezgranično voli, imenom njegovim ljubav se zove!“
Danas je dilema: hoće li sve ne baš optimističke Borčeve teme, u nekad nerazumnim raspravama, rešiti dolazeća utakmica protiv Sarajeva u Novom Gradu; sigurno da neće, neće ni sa Lalatovićem ni bez njega, na Borcu i Banjaluci je red, bežali oni od toga ili ne.
Gorka je istina, ali je istina, život joj je dao pravo građanstva; glup se možeš da rodiš, ali kroz život jedino budala postaješ… ko voli nek’ izvoli.
I na kraju, a posle svega što se već duže vreme događa u Borcu, okruženom sa mnogo strana, ima nade za spas i izbavljenje. U sportskom svetu već znani Boris Vrhovac – Vrle u priči za francusku TV, povod je svetsko prvenstvo u Kataru, posebno mesto dobiće upravo Borac kao simbol trajanja i istrajavanja kroz celi vek. Veliki svet će čuti: ko je u Kraljevini Jugoslaviji 1933.godine prvi objavio proglas o bojkotu Hitlerove olimpijade, zlatnim olimpijscima Tomislavu Tomi Knezu i Velimiru Velji Sombolcu u Rimu 1960.godine, osvajanju najstarijeg fudbalskog trofeja na svetu Mitropa kup, o drugoligašu Borcu, koji je, pobedivši Zvezdu, bio jedini drugoligaš osvajač Kupa Jugoslavije, a Zvezda nedugo šampion Evrope i sveta, da je Miljan Miljanić, slavni trener Zvezde i Reala, osvedočeni prijatelj Borca, Republike Srpske i Banjaluke, čak tri puta vodio reprezentacije (SFRJ i SRJ) na SP, da je veliki Dragan Stojković upravo u Banjaluci, na „Danu fudbala Republike Srpske“ nagrađen „Zlatnom poveljom Miljan Miljanić“ najvrednijim fudbalskim priznanjem u ovom delu Evrope…Zlatom će biti ispisana i priča o rukometnom klubu Borac, o bokserskim šampionima Marijanu Benešu i Antonu Josipoviću, o košarkaškoj heroini Slađani Golić…
Dakle!
Nije baš lako, ma ko imao kakvu nameru, sahraniti istinu i pravdu, a fudbal, od kako je lopta prvi put odskočila, kao i ova Borčeva, najočiglednije potkazuje život kojim živimo, u ludom vremenu, prepun laži, obmana i falsifikata.
Ali!
Tradicija, ipak, živi u suštini prvo prošlosti, pa tek onda sadašnjosti, makar će i sadašnjost, kao upozorenje, jednog dana biti prošlost, Banjaluka voli, prašta, ali i pamti!
Tomo Knez
BORAC JE SIMBOL
Slavni golman RK“Borac“ Abas Arslanagić u svakoj prilici kaže:
„Mi rukometaši uvek smo, još od one prve zlatne generacije Petra Perovića, Jerolima Karadže, Vladimira Jovića, Bartola Robina…, preko zlatnih olimpijaca i osvajača titule klupskog prvaka Evrope, bili i istinski navijači i istinski prijatelji fudbalera Borca. To se prenosilo s generacije na generaciju…“
Velimir Sombolac
PREDSEDNIK OBA BORCA
Svojevremeno, jedan od najomiljenijih predsednika i rukometnog i fudbalskog Borca, Marko Aničić, rekao je:
„Emocija Banjalučana prema Borcu je nešto posebno. To je zaista simbol grada. Tako sam doživljavao i predsednikovanje i u jednom i u drugom Borcu, bili su mi to nezaboravni doživljaji“.
PODRŠKA ĆURGUZA
Niko iz cele plejade nekadašnjih Borčevih asova, kao ni trenera, nije se oglasio posle svega što se dogodilo u klubu, ako i jeste ličilo je na krititerstvo. S druge strane trener Sloge Meridian iz Doboja Zoran Ćurguz, dao je apsolutnu podršku i Borcu i kolegi:
-Smatram da Nenad Lalatović treba Borcu i Banjaluci. Nenad Lalatović poznato je fudbalsko ime. Ima znanje i iskustvo da sve promeni na bolje. Od srca mu želim uspeh, potreban je Premijer ligi BiH i Borcu.
(Zoran Ćurguz je profesor doktor nuklearne fizike i dekan Saobraćajnog fakulteta u Doboju)
Sportski žurnal