Detalj iz Barija: FK Crvena zvezda
SEĆANJA
Stevan Stojanović, proslavljeni golman Crvene zvezde i više inostranih klubova
BEOGRAD – Stevan Stojanović ili „mali Dika“, kako su ga prozvali navijači Crvene zvezde, postao je jedan od najzapaženijih golmana u istoriji Beograđana. Kao Zvezdin kapiten, prvi je podigao pehar pobednika Kupa evropskih šampiona u Bariju. Takođe, ostvario je odličnu inostranu karijeru.
Stevan Stojanović svojom blistavom karijerom u dresu Crvene zvezde, a posle Antverpena, Klopenburga i Etnikos Asterasa dokazao je da fudbala nikada ne može biti previše. Šta je sve njegova čarolija donela narodu govori trenutak odluke istorijske utakmice Zvezde i Olimpika kada je „mali Dika“ baš panterskim skokom ukrotio jedanaesterac najpouzdanijeg i najiskusnijeg u redovima Francuza, Manueala Amorosa. Sve što se odigralo do kraja te penal serije za istoriju bila je najlepše ispisana stranica i Zvezde i našeg sagovornika.
Dakle, Stevan Stojanović jedan je od velikana prebogate istorije Crvene zvezde.
„Hvala za te reči i ,ako dozvolite, pozdravio bih sve vaše čitaoce“, najavio je razgovor veliki golman.
Rođen je krajem oktobra 1964.godine u današnjoj Kosovskoj Mitrovici, ali je , praktično, Zvezdino dete. Dao joj je najlepše godine života, a ona se uselila u njegovu dušu i srce za sva vremena. Prelepih devet sezona vernosti. „Dika“ ne krije, za njega je Zvezda priča bez kraja.
„Tako je. Rođen sam 29.oktobra 1964.godine u Kosovskoj Mitrovici. Živeli smo kratko u Trepči, gde je i rudnik. Kada sam imao tri godine prešli smo na Rudnik. Tu sam i počeo svoju karijeru, na školskom terenu Rudnika, a onda počeo u ’Mladom Rudaru’ sa Rudnika, gde sam kao dete sa 13 godina branio za pionirsku selekciju, za omladinski tim i nedeljom bio rezerva za seniorsku ekipu. Kada su omladinci Crvene zvezde bili na pripremama na Rudniku, prvi me zapazio trener Milovan Đorić, ali ja sam tada bio suviše mlad. Verovatno je to on negde evidentirao, jer naredne godine došla je pionirska ekipa Crvene zvezde, koju je vodio Dragoslav Šekularac. Odmah je ’Šeki’ pitao da li ovde ima nekakav dečko koji je talentovan, ja se prijavim, odradim sa njima 15 dana priprema. Onda je ’Šeki’ dogovorio sa mojim ocem da krenem sa Zvezdom u Beograd. Tako se dogodilo da sam od svoje 14.godine u dragoj Crvenoj zvezdi“, kaže Stojanović.
Pokojni Velibor Vasović gurnuo ga je u vatru u 79.večitom derbiju, 12.oktobra 1986.godine. Čuda je činio, odbranio je i jedan od dva penala za Partizan, Zvezda odigrala očajno tu utakmicu, a crno – beli pobedili sa 2:0. Tako je započeo svoje nastupe u prvom timu, dogurao do kapitena i dao veliki doprinos da Zvezda postane prvak kontinenta. Večiti derbiji u njegovo vreme bili su nešto drugo – praznik najpopularnijeg sporta, za razliku od onog što danas imamo.
„To je tačno. Kada je počela sezona prvi golman bio je Branko Davidović. Slovio je za jednog od najboljih, ako ne i najbolji u tom trenutku golman u Jugoslaviji. Ja sam njemu bio rezerva. Međutim, nakon meča u Grčkoj protiv Panatinaikosa „Vaske’ nije bio zadovoljan njegovim odbranama i hteo je da promeni golmana. Kada je trener najavio da ću ja da stanem na gol Zvezde. Odbranio sam niz velikih udaraca, pa i jedanaesterac Fadilju Vokriju, a Milko Đurovski je svoj penal realizovao. Izgubili smo tu utakmicu na stadionu Partizana, a tvorac velike Zvezde i generalni sekretar Vladimir Cvetković rekao je da smo izgubili utakmicu, ali da smo dobili velikog golmana. Nije mi bilo svejedno, pun stadion, ali imao sam odgovornost i ozbiljnost, imao sam samopouzdanje i dragocenu sigurnost. Sačuvao sam Zvezdu težeg poraza, ali to je draž derbija. Takve su bile naše utakmice u to vreme“, priseća se Stevan Stojanović.
Legendarni reporter Marko Marković iz Barija je na svoj način opisao onaj momenat kada je Stojanović odbranio penal iskusnom Amorosu. To je prelomni trenutak finala Kupa Evropskih šampiona protiv Olimpika. Zvezda je postala šampion Evrope, a Stevan Stojanović njen junak, zaštitnik, legenda za sva vremena. On ne skriva, to mu je najdraži momenat prebogate karijere.
„To je vrh, nema dalje. Ta utakmica, finale Kupa evropskih šampiona u Bariju. Za to se živi. Sva ona dešavanja oko te utakmice, i pre i za vreme utakmice koja je trajala 120 minuta, Predobri Marko Marković je to opisao sa dve reči: ’Bravo Stojanovićuuuu!’ Penal koji sam odbranio je šlag na torti, što se vidi i danas, a prošle su skoro 32.godine. Ljudi to pamte i to će uvek da blista u fudbalskoj istoriji“, setno će Stojanović.
Uzeo je sa Zvezdom četiri titule, dva puta su dominirali u Kupu, onda su postali prvaci Evrope, sa Antverpenom je „Dika“ bio prvak Kupa Belgije. Voli reći da su sve igračke želje ostvarene po pitanju klupskog fudbala.
„Jesu, jesu. Igrati dva evropska finala velika je stvar. Crvena zvezda veliki je klub i ona je na nivou Reala, Milana, Juventusa... I igrali smo svoje utakmice u to vreme protiv navedenih klubova. Veliki je uspeh sa Zvezdom osvojiti tako nešto i Zvezda je veliki klub. Međutim, otišao sam u jedan kolektiv koji je po snazi u Belgiji bio treći ili četvrti. Doduše, najstariji je klub u Belgiji. Ipak, uzeli smo kup Belgije, a 1993.godine u finalu Kupa evropskih kupova igrali smo sa Parmom. To je bio veliki uspeh“, pojašnjava Stojanović.
Igrao je u najtrofejnijem srpskom i jugoslovenskom klubu i malo pre Mundijala u Italiji sa Zvezdom osvojio duplu krunu. I tada su ga svi ,praktično, videli na golu reprezentacije Jugoslavije, ali Ivica Osim je valjda želeo da ispoštuje famozni nacionalni ključ, pa su golmani na SP 1990 bili Ivković, Omerović i Leković. Branio je za mladu i Olimpijsku reprezentaciju. Kako objasniti da jedan od najboljih čuvara mreže u istoriji Crvene zvezde nema ni jedan jedini nastup za A tim Jugoslavije?
„To je jako teško objasniti. Te 1990.godine smo ja i Dražen Ladić proglašeni najboljim golmanima Jugoslavije. Pre toga, sa Crvenom zvezdom osvojio sam duplu krunu. U Italiju je pozvan opravdano Tomica Ivković, branio je sve utakmice u kvalifikacijama. Međutim, drugi i treći golman bili su Omerović i Leković, obojicu cenim, ali tada nisu branili u svojim klubovima. Zaista, ne znam šta se tu dešavalo i u tom momentu bilo mi je jako teško što nisam pozvan. Voleo bih da sam bio učesnik Mundijala u Italiji“, govori Stojanović.
Nakon Belgije, Nemačke i Grčke okončao je vrhunsku golmansku karijeru. Bio je funkcioner Crvene zvezde i reprezentacije Srbije. Usko sarađuje sa selektorom Draganom Piksijem Stojkovićem, velemajstorom fudbala, mega svetskom zvezdom, koji je , više nego bilo ko drugi, zaslužan što ćemo Srbiju gledati u Kataru. Mnogo se očekuje od planetarne smotre fudbala kasne jeseni.
„Suvišno je da bilo šta govorim o Draganu Stojkoviću. Svi znamo da je bio vrhunski fudbaler, izuzetan je čovek, ali od kako je on selektor situacija je daleko bolja. Uneo je dosta toga novog, dosta toga postavio je na svoje mesto. On je čovek koji ima harizmu, on je pobednik, on je čovek koji nikada ne odustaje i sve to preneo je na reprezentativce Srbije. To se videlo na prethodnim utakmicama koje smo odigrali na izuzetno visokom nivou. On traži pobednike koji igraju lep fudbal. Njegova filozofija fudbala je da se da gol više. Za Katar imamo formiranu ekipu, tridesetak igrača, svi oni su za velika dela, a osvojili su svetsku krunu u mladim selekcijama. Imamo tešku grupu, ali borićemo se. Narod od nas očekuje tako nešto“, najavljuje Stojanović.
Vladimir Jugović, Slobodan Marović, Refik Šabanadžović, Miodrag Belodedić, Ilija Najdoski, Robert Prosinečki, Siniša Mihajlović, Darko Pančev, Dejan Savićević, Dragiša Binić, Milić Jovanović, Duško Radinović, Ivica Momčilović, Rade Tošić, Vlada Stošić, Vladan Lukić i trener Ljupko Petrović. Moćna družina, sve sami fudbalski znalci i sportski ratnici. Zlatni ljudi i sportisti iz najzlatnijeg doba Crvene zevzde.
„Većina tih ljudi živi u inostranstvu. Sa svima njima sam u kontaktu. Kada nam prilike dozvole mi se viđamo. Sa svima njima sam u skoro bratskom odnosu“, nastavlja on.
Sin mu Marko igra fudbal. Mnogi su verovali da će ostvariti lepu karijeru u klubu čiji je kapiten bio otac Stevan.
„Nisam ’bolestan’ roditelj koji od svog deteta očekuje da napravi nešto što je njegov otac ostvario. Marko gradi svoju karijeru i videćemo dokle će dogurati. Prošao je Zvezdinu školu fudbala. Bio je u Bačkoj Palanci, sada je u Inđiji i bore se za povratak u Super ligu Srbije. Marko gradi svoj put i verujem da će sve biti kako treba“, istakao je Stevan Stojanović, čovek čije ime sa ogromnim poštovanjem izgovara veliki broj ljudi, čak i partizanovaca.
Kroz svoje fudbalsko trajanje „mali Dika“ pokazao je i dokazao da je bio Zvezdina dika, koliko zbog penala i leta na udarac Amorosa toliko i brojnih titula, trofeja, nezaboravnih pobeda jedne od najdarovitijih, a sigurno najuspešnije generacije u istoriji velike Crvene zvezde.
Stevan Stojanović – velikan za pamćenje...
Prijatelji za sva vremena: Stevan Stojanović i Branko Davidović - Arhiva Tempa