XS
SM
MD
LG

(Mond)poli-tika(ijal) – 5: Dok selektor Stojković ne “pronađe sebe”, potreban mu je “Davor Jozić”

Dušan Vlahović i Aleksandar Mitrović, povrijeđeni napadači Srbije u Kataru

Poslije velikih očekivanja, tuga i razočarenje su još veći. Tako je to u fudbalu u kojem su Srbi, ma kakvog god imena se zvala njihova reprezentacija, pred start svakog velikog takmičenja kadri da budu šampioni, a nakon prvog poraza ti isti “šampioni” su predmet “pljuvanja”, ismijavanja, klevetanja, omalovažavanja…

 


Nisu to, ni selektor Dragan Stojković, ni njegovi fudbaleri u Kataru zaslužili poslije realnog poraza od Brazila (0:2). “Evropski Brazilci” su poraženi od “Izvornih Brazilaca” potpuno zasluženo, Srbija nema ni sedam miliona stanovnika, a najveća zemlja Južne Amerike ima više od 207 miliona! Dakle…
Mnogo gore od poraza može da bude iskrena konstatacija selektora Stojkovića odmah nakon utakmice u Lusailu da je šokiran izdanjem svog tima i da je za njega iznenađenje fizički pad igrača. Još zabrinutije djeluje potvrda da su Aleksandar Mitrović, Dušan Vlahović i Filip Kostić povrijeđeni, roviti ili preumorni. To je sve fudbal, a Srbi su majstori za “senzacije u najavi”, odnosno “golgotu poslije realnosti”.
Kamerun i Švajcarska sada djeluju kao prilika za alibi za poraz od Brazilaca kojima Orlovi nijednom nisu šutnuli u okvir gola za 90 minuta igre. I prije početka Svjetskog prvenstva u Kataru znalo se da je Brazil prvi favorit, ne samo grupe G, već i cijelog šampionata i da “karioke” žele da poslije 20 godina ponovo osvoje “Zlatni globus”. Teško će ih iko zaustaviti na tom putu i u tom naletu.

 

Fudbalski Orlovi nisu bili na nivou na kojem smo naučili da ih gledamo pod dirigentskom palicom selektora Dragana Stojkovića Piksija. Za to su potrebne duboke analize u miru i zaključci na kojima će izgraditi neophodni pobjednički mentalitet za naredna iskušenja koja se zovu Kamerun i Švajcarska.
-Ništa još nije izgubljeno – rekao je selektor Stojković i slažemo se s njim.
Pomislili smo da je konačno došlo veliko takmičenje na kojem ćemo uživati u igrama i rezultatima Orlova, odličnoj atmosferi, fudbalskoj rapsodiji. Dobro će biti da je poraz od Brazila čisto uzrok samo odnosa u kvalitetu dva tima (Brazilci su nesporno kvalitetniji i jači), a ne posljedica nekih nefudbalskih stvari koji su srpsku reprezentaciju pratile na Mondijalima ili Evropskim šampionatima.
U ovom trenutku ne treba zaboraviti dešavanja s kraja oktobra mjeseca kada je propala izborna sjednica Skupštine Fudbalskog saveza Srbije, kada je Nenad Bjeković, kao jedini kandidat, spriječen bojkotom skupštinskih delegata da i zvanično postane predsjednik srpske “kuće fudbala”. Mnogo ružnih stvari pojavilo se na površini i u javnosti, a cijelu hajku na Savez, selektora Stojkovića i reprezentaciju vodila je Crvena zvezda kroz glavnog oratora Zvezdana Terzića.
Njagov animozitet kao “Zvedinog čovjeka” prema zvanično petoj “Zvezdinoj zvijezdi” i današnjim selektorom nesakriven je, neukusno je javan i može da našteti nacionalnom timu Srbije, ako već nije!?
Nadamo se, ipak, da je iza Orlova samo loš dan i posljedica prevelikog respekta prema brazilskim fudbalerima. Selektor Stojković nijednom jedinom rječi nije omaložavao protivnika, niti je bio neobjektivan, govorio je razložno, razumljivo i opuštajuće, znajući protiv koga igra, ali i sa kakvom (izranjavanom) vojskom.
-Da nisam u Katar poveo Aleksandra Mitrovića, Dušana Vlahovića i Filipa Kostića koji su povrijeđeni u Srbiji bi sigurno bila revolucija! - izjavio je Dragan Stojković za RTS poslije duela sa Brazilcima.
Jedina pravoslavna zemlja na Mondijalu u Kataru startovala je porazom koji jeste opomena, ali nije za veliku brigu, ako se iz njega izvuku prave i djelotvorne pouke, sagleda dodatno postojeća situacija i pojača iskrenost na relaciji selektor-igrač.
-Pitao sam ih da li su spremni i uvjeravali su me da jesu. Međutim, na terenu se pokazalo nešto sasvim drugo – konstatovao je Piksi Stojković.
U sličnoj situaciji je bio Stojkovićev učitelj Ivica Osim, selektor Jugoslavije, na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine poslije startne blamaže protiv Njamačke (1:4). Tada je sadašnji selektor Srbije bio adut popularnog Švabe, ali… Junak u drugoj utakmici u grupi, protiv Kolumbije predvođene Karlosom Valderamom i Reneom Igitom, koja je bila odlučujuća za “plave” bio je defanzivac Davor Jozić majstorskim golom, mnogo ljepšim od onog drugog koji je postigao Srbiji Brazilac Rišarlison. Južnoamerkinaci su pobijeđeni 1:0, kasnije i Ujedinjeni Arapski Emirati (5:1), a onda je odigrana ona antologijska utakmica protiv Španije u osmini finala, koju je obilježio Dragan Stojković sjajnim pogotcima. U četvrtfinalu, protiv aktuelnog šampiona Argentine, nedostajala je sreća.

 

Dok u svom timu u Kataru selektor Stojković ne “pronađe sebe” u izdanju protiv Španije 1990. godine biće mu potreban “Davor Jozić” da se preživi do nokaut faze, jer povrijeđenim i nedovoljno oporavljenim fudbalerima u modrnom fudbalu, ma kako god se zvali, prezivali i kakve benefite imali, mjesto je na klupi, da se liječe. Trebaju da igraju samo zdravi, najspremniji i najmotivisaniji. Niko ne smije da se ljuti, to je opšti, viši, interes. Reprezentacija je iznad svakog pojedinca.
Ko bi taj “Davor Jozić” mogao da bude teško se može naslutiti poslije Brazila, ali zato je tu Kamerun kao prilika da svima nama otkrije, zapravo, stvarno stanje stvari. Kako selektor Stojković, brže bolje, ne bi otišao na klupu Japana, koji ga toliko žarko želi i hoće. Tek ako izgubimo ono što vrijedi, saznamo bez čega smo, ustvari, ostali. A tada je, obično, sve kasno!

Reprezentacija Jugoslavije u Italiji 1990. godine

 

Selektora Stojkovića i reprezentativce treba zaštititi u ovom periodu do ponedjeljka i utakmice protiv Kameruna. A to, u Srbiji, mogu samo rijetki...
-Izgubili, ili pobedili, mi smo uvek uz vas. Mi smo uvek uz našu reprezentaciju. Napred Srbija! - napisao je predsednik Aleksandar Vučić na svom instagramu.
Prvi čovjek Srbije je u društvu vojnih policajaca, ogrnut zastavom otadžbine, gledao utakmicu Brazil – Srbija i navijao.
Voljeli bi da vidimo i sliku identične sadržine, u navijačkom dekoru, na kojoj je Zvezdan Terzić.
Tada ćemo svi da budemo mnogo mirniji i optimističniji pred Kamerun i Švajcarsku.

P. S. Fudbalski klub Crvena zvezda jeste najtrofejniji i najpoznatiji srpski klub, ali taj pedigre nekadašnjeg evropskog i svjetskog šampiona ne daje za pravo njenim pojedinim čelnicima, arogantnog karaktera, da nipodaštavaju sve i svakoga i da se stavljaju iznad interesa nacionalnog tima i same države. Zvezdaškim obračunima za dokazivanje “ko kome pripada, a ko nikad nije bio njen” treba da ostanu daleko od nacionalnog tima i naše svetinje!
Srbija je to, moj bato!