Sjećate li se Borčevog "grešnika" Saše Kovačevića? Ovo je njegova priča... (VIDEO)

Krajem prošlog mjeseca pojavila se informacija da je dres pionirske ekipe Borca zadužio 14-godišnji vezista Lazar Kovačević. 

Nešto starijim navijačima aktuelnog šampiona to prezime zazvučalo je poznato. I nije bilo bez razloga. Lzarov otac Saša, prije 15 godina nosio je crveno-plavi dres, došavši početkom juna 2011. godine kao veliko pojačanje za Ligu šampiona.

Da podsjetimo, Borac se nepunih mjesec dana ranije okitio prvim šampionskim peharom u istoriji. Kovačević senior je sa oreolom najboljeg igrača Premijer lige stigao u Platonovu ulicu. Nekada, pouzdani zadnji vezni potpisao je dvogodišnji ugovor a zadržao se svega šest mjeseci u redovima tima sa "Gradskog stadiona".

Presudila mu je jedna greška, jedna poprečna lopta. Tog 20. jula 2011. u vrelu Banjaluku, na revanš meč prvog kola kvalifikacija za Ligu šampiona, stigao je izraelski Makabi, sa prednošću od 5:1 iz prvog duela igranog u Haifi. Borac je poveo sa 1:0 golom Branislava Krunića u osmom minutu. Međutim, 16 minuta kasnije Kovačević je pogriješio, Izraelci su presjekli njegov pas i efektnom tranzicijom došli do izjednačenja. Kasnije su "crveno-plavi" smogli snage i slavili sa 3:2, ali u Kovačevića su svi gledali kao tragičara. To je fudbal, nekome se fortuna osmijhne, a nekome jedan loš pas sruši snove... 

U razgovoru za Glas, Kovačević se prisjetio te famozne utakmice i tog svog kiksa, dodavši da vjeruje da će Lazar ispraviti njegovu grešku i napraviti mnogo više u crveno-plavom dresu.

- Ta greška skupo me koštala. Dobro, bilo je tu još nekih stvari, ali fudbal je takav. Jedan detalj, jedna utakmica, jedan trenutak, mogu biti kobni, to se meni tako desilo. Zato stalno govorim svom Lazaru, moraš da budeš spreman na sve. Mislim da može biti bolji igrač od mene. Ja sam bio trkač. On je tehnički prefinjeniji. Ima taj zadnji pas, "zna lopte". Pokazao je da ima nešto. Na njemu je da se trudi. Samo, da bi došao do vrha, mora da se poklopi milion stvari. Moraš da budeš u pravom momentu na pravom mjestu. Imate primjer Antonija Rukavine. Igrali smo zajedno u Bežaniji. Nije čak ni bio standardan u početku. Čak je htio da digne ruke od fudbala. Nakon neka dva mjeseca ja dolazim u Beograd, on me zove i kaže: "Brate, znaš šta ima novo? Trebam preći u Partizan". Kasnije smo sjedili negdje Milan Biševac, Toni Rukavina, Dejan Boske Damjanović i ja. Zezao ga je Boske u fazonu: "Najveće drvo od nas ode u Partizan". Namjestilo mu se, odigrao je dobro jednu utakmicu, vidio ga je Miroslav Đukić, a Partizanu je u tom momentu trebao desni bek. I to ti je to - u dahu je ispričao Kovačević. 

Nije samo Borac tada bio opcija za Kovačevića.

- Prije Borca je postojala priča i sa Željezničarom, ali se na kraju sve poklopilo i došao sam u Banjaluku. Vlado Jagodić me je doveo i rekao mi da računa na mene, da dolazim kao pojačanje i da ću igrati. Otišao sam sa ekipom na pripreme na Zlatibor. Bili smo tamo 15-16 dana i odigrali četiri utakmice. Sve četiri sam igrao. Kasnije je došao Zvezdan Cvetković i napravio je analizu ekipe. Rekao mi je da sam u njegovim planovima i da je moje mjesto u prvom timu. Sve je izgledalo kako treba. A onda smo otišli u Haifu. Tamo je bilo skoro 37 stepeni. Oni su bili fizički jako dobri. Sjećam se da nam je njihov lijevi bek, koji je došao iz Čelzija, dao tri gola. U revanšu smo odigrali rasterećeno. Poslije Makabija kao da je sve počelo da se mijenja. Gubio sam minute, a kada igrač izgubi kontinuitet, počne da gubi i sigurnost - dodao je Kovačević. 

Već tada je razmišljao o odlasku.

- Na polusezoni sam bukvalno molio da mi daju papire. Sve sam već bio dogovorio sa Rudarom iz Velenja. Trebalo je da odem. Onda je došao Velimir Stojnić i rekao mi: "Ti si u prvom planu, tu si sa Krunom (Branislav Krunić, Grahom (Srđan Grahovac) i ostalima“. Rekao mi je da ostanem, da računaju na mene. Ja ostanem. I onda, poslije 20 dana, opet sam na transfer-listi. Dovode se novi igrači. Tada se čovjek zapita šta se dešava, ali uvijek u fudbalu ima stvari koje nisu samo ono što vidite na terenu - istakao je Kovačević za Glas.