Džeko iskren pred oproštaj: Neki pritisak je u grudima, ali odluka je konačna

Džeko se oprašta od reprezentacije/ N/FS BiH

Edin Džeko završava reprezentativnu karijeru nakon fenomenalne dvije decenije u dresu nacionalnog tima.

Edin Džeko se sutra oprašta od reprezentacije Bosne i Hercegovine, a danas je upriličena konferencija za medije na kojoj se kapiten obratio javnosti, govoreći o onome što slijedi.

Džeko je, između ostalog, govorio i o svojim emocijama uoči ove utakmice, a priznao je da mu je sve teže kako se utakmica bliži.

"Nekako kako se približava sve, sve sam emotivniji. Neki pritisak u grudima, ono neki dječački osjećaj, kao kad treba prvi put da igraš utakmicu", kazao je Džeko. 

Komentarisao je i da li je kasno da promijeni odluku o oproštaju od reprezentacije BiH.

"Ovo je taman. Ne bih ja odlučio da nije to to", poručio je naš kapiten.

Današnja press konferencija Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH je počela simbolično u 11 sati u čast Edina Džeke, koji se sutra oprašta od reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine  na početku je govorio o tome šta za njega predstavlja utakmica protiv Švedske.

- Teška utakmica za mene lično, ali na kraju sve je stvar nacionalnog. Znamo da će utakmica biti teška, prava Švedska se vraća, posljednjih par mjeseci su sa novim selektorom, vidimo šta rade, kvalitetno to rade, imaju šest bodova iz dvije utakmice. Biće sigurno teška utakmica i za nas i za njih, rekao je Edin Džeko na početku press konferencije.

Sutra ga očekuje posebna utakmica, kraj reprezentativne karijere.

- Malo sam zbunjen, ne znam šta da osjećam. Definitivno želim da uživam, da ostvarimo dobar rezultat, jer je na kraju to najbitnija stvar za mene. Pokušaćemo da damo sve od sebe iako će utakmica biti vrlo emotivna.

Novinar iz Švedske je upitao Edina šta je za njega nacionalni tim.

- Za mene je to sve. Igranje za nacionalni tim je san svakog dječaka koji kreće da igra fudbal, i moj je bio. Ostvariti to i napraviti neke velike stvari sa mojom zemljom je najbolja stvar koja se desila u mojoj karijeri.

Da li Šveđanima može puno Bilino polje i atmosfera na njemu može biti prepreka.

- To bi trebao pitati njih. Mislim, to su sve igrači koji igraju u nekim ligama gdje imaju velike stadione pune navijača. Što se toga tiče, mislim da nema nekih problema. Zenica je na neki način posebna, to je naš dom, navikli smo tu da igramo, ima posebno značenje za nas i sigurno da na neki način u utakmicama koje igramo na domaćem terenu smo na neki način favoriti. Ali, stadion kao i svaki drugi, ne bi trebao biti problem ni za njih.

Kako je danas?

- Nekako kako se približava sve, sve sam emotivniji. Neki pritisak u grudima, ono neki dječački osjećaj, kao kad treba prvi put da igraš utakmicu.

Kada pogleda od debija, pa do danas, šta vidi?

- Bilo je emotivno. Još uvijek je. Reprezentacija sama po sebi je emocija. Biće tih emocija i poslije mog igranja za reprezentaciju na neki drugi način, kao navijač. Ali opet, jednim dijelom i sa tim igračima sa kojima još uvijek igram i koji ostaju tu u reprezentaciju i koji će sasvim sigurno nastaviti mojim stopama i stopama ovih momaka koji su bili i prije meni. Kako rekoh, igranje za reprezentaciju je nešto najljepše u karijeri i sutrašnja utakmica će biti emotivna, ali i prije utakmice i poslije će biti teško sakriti emocije, ali što se tiče same utakmice, kada krene prvi zvižduk nema više razmišljanja o nečemu drugom. To je jako bitna utakmica, nije revijalna i vjerujem da će u tih 90 minuta glave biti na pravom mjestu.

Da li je kasno da promijeni odluku i ipak nastavi reprezentativnu karijeru?

- Ovo je taman. Ne bih ja odlučio da nije to to.

Šta je ono što mu je najveći uspjeh u reprezentaciji?

- Pa, vjerovatno ta dva Svjetska prvenstva, s obzirom na to da su to bile krune kvalifikacija i sigurno da je to nešto najljepše što se desilo ne samo meni, nego i čitavoj BiH.

Koji mu je najdraži gol u reprezentaciji?

- Bilo je dosta najdražih golova, uvijek ima taj prvi, taj posljednji koji je bio možda jedan od najemotivnijih. Vidjećemo, još uvijek kada se vraćam ima dosta golova koji su bili bitni, ali taj protiv Velsa ima najveću snagu i najveću emociju.

Zašto je odlučio da baš 2. oktobra završi karijeru u reprezentaciji i što nije čekao kraj Lige nacija?

- Nema neko posebno značenje, iskreno. Razmišljao sam šta, kako, koja utakmica, kada bih ja bio najspremniji poslije Svjetskog prvenstva, odnosno malo dužeg odmora kojeg sam imao. Znao sam da ću se u Schalkeu uvoditi malo po malo, s obzirom na to da sam i protiv Amerike imao povredu. Više iz tih razloga sam gledao, kad ću biti najspremniji da pomognem. Nije revijalna utakmica, utakmica je bitna, trebamo svi da budemo spremni.

Vidi li sebe u fudbalu i nakon kraja karijere?

- Sad za sad nema budućnosti (smijeh). Nisam nešto razmišljao previše o tome. Nekako, hoću da završim sa fudbalom na najbolji način, da se maksimalno skoncentrišem na to, onda da malo odmorim, s obzirom na to da već evo 20 godina, malo više što se tiče klupskog takmičenja, i svašta nešto se prošlo, puno pritiska i svega što ide uz to. Planiram da odmorim, pa ću vidjeti dalje.

Imao je poruku za djecu kako da pristupe sportu da bi bili "veliki".

- Jučer sam pričao, imam osjećaj da malo kod nas generalno ljudi možda i ta omladina se brzo zadovolje. Ako se nešto postigne, imam osjećaj da se stane na tome, da misliš da si nešto postigao, zaradio, ako se zarade prve pare. Na neki način se čovjek zadovolji i ne gleda više da bude bolji, nema tu ambiciju da napravi nešto više. Mislim da je taj neki mentalni sklop malo drugačiji nego u Evropi i bar što se mene tiče mislim da je to moja najveća snaga bila. I kada su me kritikovali, i kada su mi govorili da možda nisam najbolji, uvijek sam bio nogama na zemlji i znao sam šta mogu, šta želim i znao sam šta ću uraditi za to. Na kraju, da li će to biti dovoljno, ili ne, mora biti i sreće, ali i sreća se treba zaslužiti. Ja sam hvala Bogu imao i dosta sreće. Kod onog prvog gola da je lopta otišla možda centimetar desno, ne bi bio gol, možda bi i priča bila drugačija. Sreća se mora zaslužiti. Kod nas ima jako puno talenta, ne samo u fudbalu, nego i generalno. Talentovana smo nacija, ali nacija koja ne da do kraja sve da bi ispunio svoje snove. Realno je da je odavde teže otići u Evropu, jedna priča je bar što se tiče fudbala je i zbog pasoša, maloljetna djeca teško mogu otići u Evropu, nažalost. Ali, opet, ima dosta primjera koji su napravili karijere, ja sam jedan od njih. Djeca treba da imaju snove, da prate svoje snove, da vjeruju u svoj kvalitet, ali i da rade sve više. Ja i danas u 40 godini mogu nešto naučiti, mogu napredovati, pa onda kada završim presjećemo i reći to je to, ali svaki dan se može bti bolji.

Šta će mu biti najteže kada skine dres reprezentacije i završi karijeru?

- Faliće mi, što se kaže u jednoj rečenici, igranje za reprezentaciju. Pod to spada sve, od izlaska na teren, od saigrača, intoniranja himne, golova, slavlja navijača, pobjeda, svjetskih i evropskih prvenstava kojih će akobogda biti. To će mi najviše faliti. Biće teško gledati sa tribina, ali u svakom slučaju ja sam sretan s tim, jer znam da što se tiče reprezentacije sam napravio taj neki maksimum, dao uvijek sve od sebe. Odlazim sretan i zadovoljan jer znam da je to bio maksimum.

Kako su njegova djeca primila odluku o završetku karijere?

- Sigurno da im nije bilo drago. Pogotovo djeca koja su već sada postali ozbiljni navijači reprezentacije, iako su odrasli na strani. Ove zadnje dvije godine su i oni sve više i više upoznati sa tim, Dani i Una znaju sve igrače imenom i prezimenom. Jedna era se završava, ide nema nova. Danas-sutra sa porodicom za ruku i navijati za BiH.

Kako je reagovao direktor reprezentacije Emir Spahić, s obzirom na to da je ranije rekao da moraš i na Evropsko prvenstvo.

- Nismo pričali, iskreno. Nismo pričali poslije toga, s obzirom na to da i on zna da ja znam šta je najbolje za mene, za reprezentaciju. Vjerovatno se slaže i on na kraju.

Da li bi se vratio ako "zagusti", kao što je njegov prijatelj i bivši saigrač Dušan Tadić ponovo došao u reprezentaciju Srbije.

- Za jedno dvije tri godine ako zagusti je l'? (smijeh). Dušan se ranije oprostio, Dušan je i mlađi od mene, tako da je i bilo prostora da se vrati možda i da pomogne. Meni je to sasvim ok, ako on misli i ako ga nacija treba. To je sasvim legitimno, ne samo on, nego svi igrači koji se možda oproste. Ja sam stariji, nema tu puno prostora i vremena za nešto drugo. Rekao sam, znam koliko sam dao i znam da je to moj maksimum. Ostavljam ekipu u dobrom stanju, sa dobrim momcima, koji su me nagovarali da ostanem još. Nije im drago što idem, ali poštuju odluku. To su moja mlađa braća, i meni je žao što ih ostavljam, ali ostavljam ih samo na terenu.

Da li u nekom od mlađih saigrača vidi mlađeg sebe?

- Treba vjerovati u sebe. Treba čovjek u mlađim godinama postaviti sebi ciljeve. Pitanje je koliko želiš doći do cilja, koliko želiš da daš sebe da bi došao do snova, ciljeva, želja. U ovoj današnjoj reprezentaciji ima dosta takvih mladih igrača koji su to već pokazali. Imaju kvalitet, žele da prate snove, ali imaju i glavu za to. Ne boje se da kažu "razbićemo ItalijU" i to pokažu na terenu. Lako je pričati, ali teren je najveće mjerilo. Svaki igrač je na neki način drugačiji i ne treba niko da bude Edin Džeko. Svi oni imaju svoja imena i prezimena. Zamolio bih vas samo da mi popustite Demira, kako vi, tako i navijači. Taj momak je jedan od onih koji daje svoj maksimum. Imao sam i ja dosta utakmica u kojima nisam zabijao golove, osam-deset, ne znam ni ja više. Nije to lagan period, prije svega mentalno, psihološki da se podnese. Još kad dođu kritike, šale, zajebancije na taj račun. Nije lako. Podržimo tog momka svi zajedno, jer on je bio jedan od ključnih igrača za odlazak na Svjetsko prvenstvo, a biće i za nastavak puta ove reprezentacije.

Ima li ambicija da bude u Savezu?

- Opet se ponavljam. Nisam razmišljao šta bih, kako bih, gdje bih. Prvo da se odmorim, ali siguran sam da će biti dosta nekih opcija. Treba ja da odlučim sa sobom šta bi mi godilo, šta mi odgovara, a opet da nema ni toliko pritiska sa svih strana. Nije lagan ovaj naš sport, koliko god to lagano izgledalo sa strane. Zna biti jako teško.

Za kraj, imao je i poruku medijima.

- Nekako brzo prođe ovih 20 godina.  Imali smo puno lijepih trenutaka zajedno, bilo je naravno i onih negativnih, bilo je i kritika, nekada i previše, zasluženih i nezasluženih. Hvala i za to, jer i ta dobra kritika zna pomoći i na neki način ukazati na te neke greške koje čovjek možda i ne vidi ili neće da prizna u nekim momentima. Hvala i čuvajte ovu djecu, pazite ih i kada ne ide, s obzirom na to da ovi momci daju sve od sebe i vole Bosnu i Hercegovinu prije svega, što je najbitnije za sve nas. Doći će period i kada neće biti dobri rezultati, kako rekoh i za Demira, igrača koji neće imati svoje najbolje utakmice, ali u tim momentima vaša podrška znači puno i vidi se.