Noć Dušana Silnog

Foto: FSS

Čovjek kao ljudsko biće posjeduje određene karateristike i posjeduje emocije. Strah je jedna od onih emocija koje mogu odvesti u problem. A problem se mora riješiti. Obično, problem se često pokušava riješiti i na iskustvo i na naviku. Međutim, nekada je tako nemoguće reagovati. Kada se nađete u novoj i nepoznatoj situaciji i trebate doći do određenog cilja, biraćete najsigurniji put do cilja ili barem onaj koji vam se čini kao najsigurniji. 

Nekada će taj put biti ispravan ali nekada će izgledati i da njime koračate prepuni histerije i panike jer nemate nikakav drugi plan u tom trenutku. Jedino što imate na umu jeste ostvarivanje zacrtanog cilja, odnosno rešavanje problema.

Fudbalska reprezentacija Srbije čak 11 godina nije dobila prvi meč u okviru kvalifikacija za neko veliko takmičenje. Novih početaka bilo je mali milion i sa mali milion selektora. To da Srbija ide u novi ciklus sa novim selektorom i da je to novi početak, to nije ništa novo. Međutim, ovaj put je dosta toga bilo drugačije nego prije.

Period priprema nije postojao. Dragan Stojković Piksi imao je jedva mjesec dana da odredi spisak igrača i da napravi nekakav plan kako bi sve trebalo izgledati. Perioda uigravanja nije bilo jer se reprezentacija okupila dva dana prije meča sa Irskom. Novonastala situacija sa koronavirusom je dodatno predstavljala problem jer je radi tumbanja rasporeda spriječila normalne pripreme kroz neke eventualno prijateljske susrete.

Piksijeva priprema je bio automatski i ključni meč u kvalifikacijama za Mundijal u Kataru. Naime, u grupi sa Portugalom, Irskom, Luksemburgom i Azerbejdžanom, nekako je jasno da je Srbiji teško ostvarivo to da bude prva. Ali zato se otvara šansa za drugo mjesto te plasman kroz baraž na Mundijal. Za to drugo mjesto, glavni konkurent je Irska. S toga je duel sa Ircima predstavljao i novi početak ali i već sada mnogo bitan meč.

Pošto nije bilo prostora za uigravanje, Piksi se oslonio na neke postulate koje je postavio Tumbaković ali i na prirodni talenat pojedinih igrača. Donekle je i kalkulisao sa sastavom kako bi određene igrače (Kostić, A.Mitrović, Lazović) prištedio za Portugal. 

Srbija je od starta bila bolja ali je isto tako bilo jasno od koga sve kreće. Koliko je psihologija bitna i koliko je priča o rešavanju problema u novoj i nepoznatoj situaciji bitna, pokazao je baš ovaj meč. Šta god se dešavalo na terenu, kako god da se igralo, bila je jasna samo jedna ideja. Dobaciti loptu do Dušana Tadića a on će već nešto smisliti i već će pronaći rešenje.

Foto: FSS

Nije to toliko nelogično. Opet se vraćamo na to da nije bilo prostora za pripreme. Moralo se nekako ići na siguricu a bolje centralne figure u takvoj priči od Tadića nema. Tadić je onaj lik koji bi u minuti pronašao vodu u Sahari. Tadić je onaj lik koji bi pronašao skrveno blago. Tadić je, ma Tadić je jednostavno virtuoz sa loptom. Kao što je Paganini bio virtuoz sa violinom u rukama, tako je Dušan Tadić virtouz sa loptom u nogama.

I zaista, virtuoz sa loptom u nogama ni sinoć nije razočarao. Igrao je odlično i skoro u svakom napadu je učestvovao. Na momente je izgledalo smiješno kako se poigrava sa Ircima, posebno u drugom poluvremenu. U par bi poteza sakrio loptu da pola Iraca u čudu gleda i ništa im jasno nije. Igrao se fudbala baš kao što se nekada današnji selektor igrao fudbala kada je sa 35 godina na leđima dominirao na evropskom prvenstvu 2000. godine.

A nije Tadićeva igra bila samo lijepa za oko nego i učinkovita. Imao je 87% tačnih dodavanja i asistirao je kod sva tri gola. Svaki njegov centaršut djelovao je tako dobro. Stvorio je jednu veliku šansu, imao 15 ključnih dodavanja a dobio je i više od pola duela uključujući i one u zraku. Da je bilo prostora da se uigraju prekidi, nekako je osjećaj takav da bi Tadić imao još neku asistenciju. Bukvalno je svaki korner bio opasnost po Irce ali je falilo ''ono nešto'.

Tadić je na kraju bio igrač utakmice a Srbija je došla do tri izuzetno bitna boda. Prije svega jer je srušena tradicija i ostvarena je pobjeda na startu kvalifikacija nakon 11 godina. I samom Piksiju je naravno bitno da je pobjedom počeo svoj mandat iako ga još mnogo posla čeka. A kao ono najbitnije, pobijeđena je Irska, koja je Srbiji direktan konkurent u borbi za drugo mjesto. Iako su kvalifikacije tek počele, već sada je Srbija napravila ogroman korak ka barem drugom mjestu. 

No, posao nije ni blizu gotov. Napravljen je veliki korak ali je dosta toga ostalo da se odradi. Prije svega, Srbija ovu pobjedu treba potvrditi pobjedom kod Azerbejdžana a protiv Portugala Srbija generalno nema šta izgubiti.

Što se samog Piksija tiče, on će imati još dva dana da proba smisliti neke novitete. Nije realno da smisli neko čudo jer je premalo vremena. Međutim, ne bi bilo loše da malo rastereti Tadića. To da je Tadić najbolji igrač ove reprezentacije i da je neko ko svojom genijalnošću bar u određenoj mjeri podsjeća na sadašnjeg selektora dok je bio igrač. Međutim, ako svaki napad ide na Tadića, sam Tadić će se previše trošiti i neće uvijek moći zablistati u punom sjaju a i biće igra Srbije pročitana.

Ali realno, vjerovatno će se i u naredna dva meča ići na najsigurnije rešenje, odnosno na Tadića. Premalo je vremena bar za ovaj prvi dio da bi se mnogo toga moglo spremiti i uigrati. S obzirom da su to tri utakmice (sa ovom odigranom protiv Irske),  to ne mora ni biti loše. Ako ništa, Tadić će od svih silnih lopti sigurno uspjeti kreirati nekoliko prilika. 

Foto: Sport Klub

Djeluje prespremno, djeluje inspirisano i ono najbitnije, djeluje da na neki način postoji posebna ''žica'' između Piksija i Tadića.

Dugoročno će se svakako Tadić morati rasteretiit i radi više opcija, što u startu znači da će protivnik teže čitati igru, a i radi manje njegove potrošnje u nekim situacijama. Međutim, bar u naredna dva meča može se igrati ''all in'' na Tadića i nadati se da će se ponoviti noć protiv Iraca.

Noć Dušana Silnog.....