Nagrađeni za hrabrost

Foto: FSS

Hrabrost i samopouzdanje često graniče sa ludošću. Granica je izuzetno mala i uvijek treba vagati odluke na pravi način. Biti hrabar i imati samopouzdanje nije loše ali je loše ako se pređe određena granica. Međutim, ako ste hrabri i ako ne pređete određenu granicu, za tu hrabrost ćete možda biti nagrađeni kad se najmanje nadate.

Kada je izašao sastav Srbije za meč protiv Portugala, svi su sa oduševljenjem prihvatili ideju da se igra sa dva napadača. I ne samo to, Srbija je izašla u formaciji 3-4-1-2 gdje je imala dva napadača, dva ving beka, Tadića kao polušpica i Milinković-Savića kao nekog sa dosta ofanzivnih karakteristika. Međutim, ne znači igra sa dva napadača nužno i ofanzivniju igru od igre sa jednim napadačem. Moderni fudbal sve manje vodi računa o pozicijama igrača ali prosječan srpski fudbalski gledalac je daleko od takvog razumijevanja fudbala.

Zato je Piksi postao heroj mnogih samim tim što je poslao onakav sastav na evropskog prvaka. Bio je veoma hrabar ali možda čak i racionalan. Da je Srbija parkirala autobus ispred gola, teško bi napravila nešto jer je defanzivni dio loš. Bacio je karte u napad jer je taj dio ekipe bolji a i znao je da će navijači biti oduševljeni šta god da se desi.

U prvom poluvremenu Srbija nije igrala toliko loše. Bilo je sedam udaraca na gol Portugala i par pokušaja koji su bili dobri. Međutim, Srbija je primila dva jeftina gola na gotovo pa isti način. Portugal je preko centaršuteva sa desne napadačke strane dao oba gola i to tako što je Milenković loše reagovao u odbrani. Generalno, pozicioniranje kod bočnih centaršuteva i markiranje igrača u tim situacijama, problem su kroz karijeru za Blekija i to se vidjelo i kod ta dva gola Žote.

Što se ofanzivnog dijela tiče, bilo je i dobrih i loših stvari. Milinković-Savić dobio je ogromnu slobodu u igri ''box to box'' i on je to koristio dobro te je vjerovatno bio najbolji igrač Srbije u prvom poluvremenu. Međutim, veliki broj ofanzivnih igrača na malom prostoru, gušio je igru Srbije u završnici napada.

Foto: FSS

Piksi je to shvatio i povukao dvije odlične izmjene na poluvremenu. izvadio je Lazovića i ubacio Radonjića na desnom ving beku a umjesto Vlahovića ubacio je Maksimovića. Nekima je djelovalo da je Piksi izgubio konce ali opet dolazimo do toga da prosječni srpski fudbalski gledalac i ne poznaje najbolje samu materiju.

Piksi je zaštitio defanzivni dio sa Maksimovićem i rasteretio SMS-a u defanzivi a opet, otvorio je prostor u ofanzivi jer je imao jednog čovjeka manje. SMS je sjajno nadopunjavao Tadića i bio je odličan u nastavku. Međutim, ključan je bio Radonjić. Već u prvoj akciji asistirao je Mitroviću za 2-1.

Potom je Portugal pritisnuo a možda se čak Piksi i svjesno povukao jer je shvatio da odbrana tranzicije i nije najbolja kod Portugala. I baš iz te tranzicije, Srbija je golom Kostića došla do 2-2. Ta akcija je bila prelijepa i brza a opet je asistent bio Nemanja Radonjić.

Nakon izjednačenja Radonjić je imao šansu i za preokret ali kao da je nedostajalo na kraju i snage za veći pritisak. U nadoknadi se desilo to što se desilo. Činjenica je da je Milenković prejeftino dobio crveni i činjenica je da je Ronaldov šut završio u golu. Ali s obzirom da je Srbija ispala na zadnja dva Mundijala radi sudija (Larionda nije dosudio penal protiv Australije iako je Kejhil igrao rukom u poslednjoj minuti a gol bi Srbiji te 2010. godine donio osminu finala a o nedosuđenom penalu na Mitroviću protiv Švajcarske od strane Briha 2018. godine, bilo je mnogo priče) negdje se sve moralo vratiti.

A vratilo se možda i za hrabrost. Možda je Piksi htio udovoljiti navijačima, možda je stvarno vjerovao i sam u onu formaciju sa startu ali kako god, bilo je hrabro. A kad ste hrabri zaslužili ste sreću. I Srbija je zaista zasluženo uzela bod jer je bila ravnopravna.

No i pored boda, neke stvari se moraju analizirati i mora se na njima raditi. Možda je i bolje što Bleki Milenković neće igrati protiv Azerbejdžana radi kartona jer je skrivio tri od četiri primljena gola u ovim kvalifikacijama. Njegove greške možda najmanje bole jer dugoročno jer on sigurno ima već sada veliki kvalitet a još nije dostigao vrhunac. Međutim, mora se bolje postavljati kod centaršuteva i mora bolje markirati igrače. To mu je mana kroz cijelu karijeru a protiv Portugala je baš došlo do izražaja.

Takođe, Marko Dmitrović bio je fatalno nesiguran. Da je sudija vidio dobro, Dmitrović b bio tragičar radi kojeg je Srbija primila treći gol. Morao je bolje ići na tu loptu ali to nije jedina njegova greška. Mnogo puta u ova dva meča bio je nesiguran i možda je vrijeme da Piksi razmisli o Rajkoviću na golu.

Što se tiče igrača koji su odigrali odlično, Strahinja Pavlović je jedno ugodno iznenađenje u ova dva meča. Odigrao ih je jako dobro i bez kikseva u odbrani. Imao je par izleta sa loptom koje su karakteristične za njega. Ima dug korak i vjerovatno i igra i radi toga što može iznijeti dobro loptu. Kroz pas teže ali može sa loptom u nogama a u igri sa tri štopera dobro je imati jednog takvog.  Iako je protiv Iraca bio nesiguran, Stefan Mitrović je bio bez greške protiv Portugala.

Nemanja Radonjić odigrao je samo drugo poluvrijeme ali je vjerovatno igrač utakmice. Ne samo radi dvije asistencije nego radi toga što je bio nepogrešiv. Probijao je stalno po boku i igrao je ponajbolji meč u svojoj karijeri. Pohvale zaslužuje definitivno i SMS jer je prihvatio nešto drugačiju ulogu sa više igre u defanzivi na momente ali i sa dosta slobode u napadu.

Foto: FSS

A pohvale zaslužuje i Piksi. Pokazao je koliki je fudbalski genijalac. U oba meča se sjajno prilagođavao situaciji i njegove izmjene Srbiji su donosile preokret. Same njegove izjave su drugačije i nisu one uobičajene od kojih vam otpada kosa sa glave. Samo njegovo ponašanje uliva nadu i u ova dva meča uspio je već sada vratiti vjeru u reprezentaciju što je djelovalo gotovo pa nemoguće.

Sada slijedi meč protiv Azerbejdžana u gostima. Taj meč će biti drugačiji jer će se oni povući a Srbija će napadati. Nešto kao sa Ircima samo što će Azerbejdžan još više da se povuče a napadački je manje opasan. Neće biti lako bez obzira što je Srbija kvalitetnija ali bila bi baš šteta da se kiksom u Bakuu, upropasti ono urađeno u ova dva meča.

A pobjeda već sada Srbiji 99% donosi minimum drugo mjesto i baraž.