Sumorna sezona omladinskog pogona Slavije, opet
Iako sezona u omladinskim Premijer ligama Bosne i Hercegovine zvanično nije završena polako se svode računi. Ostalo je da se odigra još jedno kolo, ali sa završetkom seniorske Premijer lige jasno je i koje će ekipe napustiti omladinsku Premijer ligu, tako da je ostalo samo pitanje ko će osvojiti titulu u juniorskoj ligi.
Zrinjski kolo prije kraja ima bod više u odnosu na Sarajevo, koje juri duplu omladinsku titulu nakon osvajanja kadetskog šampionata. U posljednjem kolu "Plemići" gostuju u Tuzli kod Slobode, dok će Sarajevo gostovati kod Olimpika. Ipak, ostavimo po strani generalno omladinsku Premijer ligu, i posvetimo se omladinskom pogonu Slavije iz Istočnog Sarajeva, od sljedeće godne prvoligaša Republike Srpske.
Još jedna tmurna sezona je iza mladih "Sokolova". Problemi koji su gotovo iz godine u godinu preslikani su i dalje tu, a praktično mnoge taj segment kluba i ne zanima. Nije rijetkost da pojedinci i ne znaju ko igra u klubu, niti kakve kvalitete posjeduje, ali kada se trebaju pojedinci prebaciti u prvi tim onda svi sve znaju. Poznaju sve prednosti, ali još više sve nedostatke. Mnogo polemike se diglo zimus kada su četvorica momaka iz juniorske ekipe otišla na pripreme sa seniorima. Nezadovoljni, zašto baš oni pojedinci su pričali o nekim sankcijama prema njima, i sklanjanju iz omladinske selekcije po povratku, ali je na kraju preovladao zdrav razum i oni su nalazili svoje mjesto u timu, i bili jedni od glavnih igrača.
Istina, možda je i najlošije tu prolazio talentovani čuvar mreže, mladi Marko Terzić. Mijenjao se on često ispred crte gola "Sokolova" sa Ninom Nedžibovićem. Oni koji imaju golmanskog iskustva će reći da je ta nekonstantnost, i često seljenje sa klupe na teren i obrnuto najgore što može zadesiti golmana, ali tako nije mislio i nekadašnji golman, sada juniorski "šef", Dragan Radović. Smatrao je on da treba podjednako dati priliku obojici golmana, međutim upravo iz te nekonstantnosti su se i dešavale greške tokom utakmica. Nije naše da u ovom trenutku sudimo, ali ukoliko se mladi Terzić smatra tolikim talentom, što on zaista i jeste, onda bi u interesu Slavije trebalo da bude da mu se kroz juniorski pogon, a ima još jednu godinu tamo, da prilika da još očvrsne kako bi postao pouzdana "jedinica" prvog tima, a onda i ko zna gdje. Slavija nije u poziciji da svoje talentovane klince olako pušta niz vodu, pod izgovorom ravnopravnosti, koji onda kasnije postaju vedete drugih klubova da pokažu svoj raskošni talenat.
Naročito je sezona u juniorima bila veoma loša. Odavno je juniorski pogon postao mjesto gdje vrlo lako dolaze momci koji nemaju svoje mjesto u komšijskim klubovima iz Sarajeva. Ako i već dolaze, onda bi trebalo da su kvalitetniji od lokalnih momaka koji znaju šta znači Slavija, šta ona znači za ovaj grad i regiju. Ako su je već zaboravili gradski moćnici, privrednici i političari, onda djeca sigurno nisu. I prepozna se na terenu i oko terena ko su oni koji poštuju grb za koji igraju, a uz to imaju i kvalitet da jednog dana budu nosioci ekipe. A ne samo da pojedinci na terenu nisu ispoštovali što ih je Slavija prihvatila, već kao da su se i trudili da joj na što gori način to vrate. Sjetimo se samo slučaja "Haris Zuko", koji je bio kap koja je prelila čašu nepoštovanja. Nije to bio posljednji eksces. Druga dvojica pridošlica iz Sarajeva su se pred utakmicu sa Borcem potukli na tribinama, iz samo njima znanih razloga, izazvavši podsmijehivanje suprotnog tabora koji su to posmatrali. Opet su lokalni momci smirili situaciju zarad mirne atmosfere u klubu, međutim oni su našli svoje mjesto u postavi i pored toga. Opet svi su oni cijenjeniji u klubu. A da li će biti u timu za Prvu ligu Republike Srpske, ili će pobjeći jer je to "ispod njihovog nivoa", vidjećemo. Ruku na srce, većina od njih nemaju kvalitet ni za taj rang takmičenja.
Zanimljiva je još jedna stvar. Sadašnji pomoćnik u seniorskom timu, Milan Miovičić, je započeo sezonu u juniorima i na njihov konto donio 12 bodova u prvih šest kola, uz pobjede bez primljenog pogotka. Tri puta po 3:0 (dva puta u gostima), i jednom 2:0. Prešavši na mjesto pomoćnika Darka Vojvodića u seniorskom timu, a kasnije i Veljka Dovedana i Milka Đurovskog, Miovčić je napustio omladinski pogon i predao ga novim ljudima, a najviše će ekipu voditi Dragan Radović. Od sedmog kola pa do danas ekipa Slavije je osvojila tek 10 bodova, zabilježivši pobjedu tek posljednjeg vikenda, u 29. kolu Premijer lige. Da li se iko zapitao zašto je to tako ? Sjetimo se svi prošle godine kada je jedan uticajan dnevni list objavio niz kritika na račun trenera juniora Milana Miovčića. Pisali smo i o tome. Taj dnevni list tek sporadično prati Slaviju, ali su bili glavni u kritici (nepotpisanoj) prema Miovčiću koji pojedinim fudbalerima nije želio da da previše minuta smatrajući da nisu kvalitet dostojan Slavije. I bio je u pravu. Nažalost, danas taj isti uticajni sarajevski dnevni list ne piše niti jedno jedino slovo o neslavnom nizu bez pobjede, o svega 22 boda na kontu, od toga 10 od šestog kola. Nije im to više zanimljivo, ne smetaju im više loše igre Slavije, jer ONI igraju i roditelji srećni. Da ne bude da su sve pridošlice loše pohvalićemo mladog štopera, Kenana Hreljića. Momak je iz Sarajeva stigao još u kadete Slavije, a poslije zaista odličnih igara privukao je pažnju fudbalskih emisara iz Mađarske. Zadovoljio je on njihove ukuse, međutim zbog određenih problema se poslije nekog vremena privremeno vratio. Dok god je u Sarajevu Hreljić nije propustio priliku da pogleda i navija za svoje nekadašnje saborce kao da je još uvijek dio njihovog kolektiva. Za razliku od nekih, koji se ne udostoje ni utakmicu pogledati do kraja...
Jasno je svima da je stanje u klubu vrlo loše. Godinama Slavija muku muči sa terenima za treniranje i igranje. Ove godine je to naročito izraženo. Pomoćni teren je u katastrofalnom stanju, ali za razliku od prvog tima koji se stalno seljakao od Vojkovića, preko Butmira i trening kampa "Sarajeva" do Grbavice, omladinski pogoni moraju da rade na grbavom i blatnjavom pomoćnom stadionu. A kada dođe domaća utakmica onda su se u većini slučajeva valjali po blatu SRC "Slavija" koje je sa ustajalom vodom često podsjećao na močvaru, a ne na fudbalski teren. Nisu djeca ništa kriva. Krivi su oni koji im nisu obezbijedili uslove za adekvatan trening, besparica ili obični nemar, nebitno je.
Nisu djeca kriva ni ako neko od njih nema kvalitet da nosi dres Slavije, prvo u Premijer ligi, a sada i u Prvoj ligi Republike Srpske. Krvi su oni koji su te pojedince gurali, ne bi li na silu od njih napravili igrača. Pišemo ovo iz razloga što je pred Slavijom iduće sezone Prva liga Republike Srpske. Trenutno bez igračkog kadra, sa svega par igrača od prošle sezone. Jasno je da je pred "Sokolovima" period stabilizacije i oporavka. Za to bi im najbolje došlo nekoliko pojedinaca iz omladinskog pogona koji ne koštaju mnogo a kvalitetom mogu da doprinesu igrama, i da se kasnije eventualno zaradi na njima. Pored pomenutog Terzića, koji je istina još uvijek premlad za prvog tima, naročito jer se radi o golmanu, omladinski pogon ima još nekoliko pojedinaca na koje se mora obratiti pažnja. Jedan od njih je svakako i mladi bek, ali ove sezone štoper u juniorima, Milan Lalović. Nekadašnji kapiten je došao na "zub" čelnih poslije odlaska u zvorničku Drinu zimus. Pokušao je on da nađe mjesto za igru u seniorskom pogonu, međutim nisu se klubovi dogovorili i on se vratio. Oduzeta mu je kapitenska traka, planirano je da mu se uskrati i mjesto u timu, ali kao što rekosmo zdrav razum je preovladao. Sjajnim igrama u odbrani pokazao je da ono malo minuta u prvom timu što je imao kod Darka Vojvodića nisu slučajnost, i da Slavija na njega može računati. Tu je naravno i mladi Nikola Bjeloš, koji ima još godinu dana u juniorskoj ekipi, međutim jasno je da on može zablistati i u seniorskoj konkurenciji Prve lige Republike Srpske. Prošle zime je bio na probi u Aiku iz Štokholma gdje je takođe pokazao šta zna, i na njega se isto tako mora obratiti pažnja. Tu je još nekoliko klinaca na koje bi se mogla obratiti pažnja, ali nažalost situacija je takva da se ne misli, niti se ikada razmišljalo previše o omladinskom pogonu i Slavijinoj djeci, te ni sada juniorski pogon neće biti pouzdana ruka seniorskog tima. Moraće se tražiti alternative, a to naravno košta.
Kadeti su nešto bolje prošli na tabeli, ali i to ponajviše zahvaljujući nekadašnjem proslavljenom fudbaleru Željezničara, Branislavu Berjanu koji je ekipu preuzeo poslije odlaska Milana Gutovića sa pozicije stručnog štaba kadeta, gdje baš kao ni u seniorskom timu nije imao uspjeha. Odlaskom sa mjesta kadetskog trenera Milan Gutović je računajući i angažman u seniorskom timu nanizao 15 utakmica bez pobjeda. Nije uspio nadmašiti kolegu na juniorskoj klupi, ali ipak statistika da se pojedinci zabrinu. A nisu se zabrinuli, naravno. Jasno je da je kadetska selekcija mjesto gdje već mora krenuti ozbiljna selekcija igrača za prvi tim, i polako odbacivanje onoga koji nisu kvalitet za to. Ima u ovom dijelu kluba potencijalno vrlo talentovanih igrača, počevši od kapitena Mandića predvodnika generacije i povremenog reprezentativa BiH, pa do Asentića ili Baričanina. Ni ostale ne treba zapostaviti, ali već sutra se mora krenuti sa njihoom adaptacijom prvo za junorski tim, a onda i za seniore. Ne treba čekati posljednji trenutak, već odmah reagovati.
Prateći rad u omladinskim selekcijama mora raditi i klupska uprava. Ne treba zapostavljati omladinski pogon za seniorskim što je godnama rađeno. Moraju se obezbjediti kvalitetni uslovi, dostojni fudbala, inače će djecu udaljiti od kluba i preusmjeriti ih u ostale premijerligaše iz okoline što je u posljednje vrijeme čest slučaj. Roditelji nezadovoljni uslovima, nedostatkom opreme, brige za njihovu djecu, kao i lošim treninzima, šalju svoju djecu prvo u škole fudbala, a kada to prerastu onda su prve opcije Sarajevo i Željezničar, a tek onda Slavija. Ne treba kriviti te roditelje, ni njihovu djecu. Pojedinci od njih su ranije itekako pokazivali svoju ljubav prema klubu, a nisu je naplaćivali za razliku od nekih koji su i dalje u klubu. Oni samo žele dobro za svoju djecu.
Istina, možda je i najlošije tu prolazio talentovani čuvar mreže, mladi Marko Terzić. Mijenjao se on često ispred crte gola "Sokolova" sa Ninom Nedžibovićem. Oni koji imaju golmanskog iskustva će reći da je ta nekonstantnost, i često seljenje sa klupe na teren i obrnuto najgore što može zadesiti golmana, ali tako nije mislio i nekadašnji golman, sada juniorski "šef", Dragan Radović. Smatrao je on da treba podjednako dati priliku obojici golmana, međutim upravo iz te nekonstantnosti su se i dešavale greške tokom utakmica. Nije naše da u ovom trenutku sudimo, ali ukoliko se mladi Terzić smatra tolikim talentom, što on zaista i jeste, onda bi u interesu Slavije trebalo da bude da mu se kroz juniorski pogon, a ima još jednu godinu tamo, da prilika da još očvrsne kako bi postao pouzdana "jedinica" prvog tima, a onda i ko zna gdje. Slavija nije u poziciji da svoje talentovane klince olako pušta niz vodu, pod izgovorom ravnopravnosti, koji onda kasnije postaju vedete drugih klubova da pokažu svoj raskošni talenat.
Naročito je sezona u juniorima bila veoma loša. Odavno je juniorski pogon postao mjesto gdje vrlo lako dolaze momci koji nemaju svoje mjesto u komšijskim klubovima iz Sarajeva. Ako i već dolaze, onda bi trebalo da su kvalitetniji od lokalnih momaka koji znaju šta znači Slavija, šta ona znači za ovaj grad i regiju. Ako su je već zaboravili gradski moćnici, privrednici i političari, onda djeca sigurno nisu. I prepozna se na terenu i oko terena ko su oni koji poštuju grb za koji igraju, a uz to imaju i kvalitet da jednog dana budu nosioci ekipe. A ne samo da pojedinci na terenu nisu ispoštovali što ih je Slavija prihvatila, već kao da su se i trudili da joj na što gori način to vrate. Sjetimo se samo slučaja "Haris Zuko", koji je bio kap koja je prelila čašu nepoštovanja. Nije to bio posljednji eksces. Druga dvojica pridošlica iz Sarajeva su se pred utakmicu sa Borcem potukli na tribinama, iz samo njima znanih razloga, izazvavši podsmijehivanje suprotnog tabora koji su to posmatrali. Opet su lokalni momci smirili situaciju zarad mirne atmosfere u klubu, međutim oni su našli svoje mjesto u postavi i pored toga. Opet svi su oni cijenjeniji u klubu. A da li će biti u timu za Prvu ligu Republike Srpske, ili će pobjeći jer je to "ispod njihovog nivoa", vidjećemo. Ruku na srce, većina od njih nemaju kvalitet ni za taj rang takmičenja.
Zanimljiva je još jedna stvar. Sadašnji pomoćnik u seniorskom timu, Milan Miovičić, je započeo sezonu u juniorima i na njihov konto donio 12 bodova u prvih šest kola, uz pobjede bez primljenog pogotka. Tri puta po 3:0 (dva puta u gostima), i jednom 2:0. Prešavši na mjesto pomoćnika Darka Vojvodića u seniorskom timu, a kasnije i Veljka Dovedana i Milka Đurovskog, Miovčić je napustio omladinski pogon i predao ga novim ljudima, a najviše će ekipu voditi Dragan Radović. Od sedmog kola pa do danas ekipa Slavije je osvojila tek 10 bodova, zabilježivši pobjedu tek posljednjeg vikenda, u 29. kolu Premijer lige. Da li se iko zapitao zašto je to tako ? Sjetimo se svi prošle godine kada je jedan uticajan dnevni list objavio niz kritika na račun trenera juniora Milana Miovčića. Pisali smo i o tome. Taj dnevni list tek sporadično prati Slaviju, ali su bili glavni u kritici (nepotpisanoj) prema Miovčiću koji pojedinim fudbalerima nije želio da da previše minuta smatrajući da nisu kvalitet dostojan Slavije. I bio je u pravu. Nažalost, danas taj isti uticajni sarajevski dnevni list ne piše niti jedno jedino slovo o neslavnom nizu bez pobjede, o svega 22 boda na kontu, od toga 10 od šestog kola. Nije im to više zanimljivo, ne smetaju im više loše igre Slavije, jer ONI igraju i roditelji srećni. Da ne bude da su sve pridošlice loše pohvalićemo mladog štopera, Kenana Hreljića. Momak je iz Sarajeva stigao još u kadete Slavije, a poslije zaista odličnih igara privukao je pažnju fudbalskih emisara iz Mađarske. Zadovoljio je on njihove ukuse, međutim zbog određenih problema se poslije nekog vremena privremeno vratio. Dok god je u Sarajevu Hreljić nije propustio priliku da pogleda i navija za svoje nekadašnje saborce kao da je još uvijek dio njihovog kolektiva. Za razliku od nekih, koji se ne udostoje ni utakmicu pogledati do kraja...
Jasno je svima da je stanje u klubu vrlo loše. Godinama Slavija muku muči sa terenima za treniranje i igranje. Ove godine je to naročito izraženo. Pomoćni teren je u katastrofalnom stanju, ali za razliku od prvog tima koji se stalno seljakao od Vojkovića, preko Butmira i trening kampa "Sarajeva" do Grbavice, omladinski pogoni moraju da rade na grbavom i blatnjavom pomoćnom stadionu. A kada dođe domaća utakmica onda su se u većini slučajeva valjali po blatu SRC "Slavija" koje je sa ustajalom vodom često podsjećao na močvaru, a ne na fudbalski teren. Nisu djeca ništa kriva. Krivi su oni koji im nisu obezbijedili uslove za adekvatan trening, besparica ili obični nemar, nebitno je.
Nisu djeca kriva ni ako neko od njih nema kvalitet da nosi dres Slavije, prvo u Premijer ligi, a sada i u Prvoj ligi Republike Srpske. Krvi su oni koji su te pojedince gurali, ne bi li na silu od njih napravili igrača. Pišemo ovo iz razloga što je pred Slavijom iduće sezone Prva liga Republike Srpske. Trenutno bez igračkog kadra, sa svega par igrača od prošle sezone. Jasno je da je pred "Sokolovima" period stabilizacije i oporavka. Za to bi im najbolje došlo nekoliko pojedinaca iz omladinskog pogona koji ne koštaju mnogo a kvalitetom mogu da doprinesu igrama, i da se kasnije eventualno zaradi na njima. Pored pomenutog Terzića, koji je istina još uvijek premlad za prvog tima, naročito jer se radi o golmanu, omladinski pogon ima još nekoliko pojedinaca na koje se mora obratiti pažnja. Jedan od njih je svakako i mladi bek, ali ove sezone štoper u juniorima, Milan Lalović. Nekadašnji kapiten je došao na "zub" čelnih poslije odlaska u zvorničku Drinu zimus. Pokušao je on da nađe mjesto za igru u seniorskom pogonu, međutim nisu se klubovi dogovorili i on se vratio. Oduzeta mu je kapitenska traka, planirano je da mu se uskrati i mjesto u timu, ali kao što rekosmo zdrav razum je preovladao. Sjajnim igrama u odbrani pokazao je da ono malo minuta u prvom timu što je imao kod Darka Vojvodića nisu slučajnost, i da Slavija na njega može računati. Tu je naravno i mladi Nikola Bjeloš, koji ima još godinu dana u juniorskoj ekipi, međutim jasno je da on može zablistati i u seniorskoj konkurenciji Prve lige Republike Srpske. Prošle zime je bio na probi u Aiku iz Štokholma gdje je takođe pokazao šta zna, i na njega se isto tako mora obratiti pažnja. Tu je još nekoliko klinaca na koje bi se mogla obratiti pažnja, ali nažalost situacija je takva da se ne misli, niti se ikada razmišljalo previše o omladinskom pogonu i Slavijinoj djeci, te ni sada juniorski pogon neće biti pouzdana ruka seniorskog tima. Moraće se tražiti alternative, a to naravno košta.
Kadeti su nešto bolje prošli na tabeli, ali i to ponajviše zahvaljujući nekadašnjem proslavljenom fudbaleru Željezničara, Branislavu Berjanu koji je ekipu preuzeo poslije odlaska Milana Gutovića sa pozicije stručnog štaba kadeta, gdje baš kao ni u seniorskom timu nije imao uspjeha. Odlaskom sa mjesta kadetskog trenera Milan Gutović je računajući i angažman u seniorskom timu nanizao 15 utakmica bez pobjeda. Nije uspio nadmašiti kolegu na juniorskoj klupi, ali ipak statistika da se pojedinci zabrinu. A nisu se zabrinuli, naravno. Jasno je da je kadetska selekcija mjesto gdje već mora krenuti ozbiljna selekcija igrača za prvi tim, i polako odbacivanje onoga koji nisu kvalitet za to. Ima u ovom dijelu kluba potencijalno vrlo talentovanih igrača, počevši od kapitena Mandića predvodnika generacije i povremenog reprezentativa BiH, pa do Asentića ili Baričanina. Ni ostale ne treba zapostaviti, ali već sutra se mora krenuti sa njihoom adaptacijom prvo za junorski tim, a onda i za seniore. Ne treba čekati posljednji trenutak, već odmah reagovati.
Prateći rad u omladinskim selekcijama mora raditi i klupska uprava. Ne treba zapostavljati omladinski pogon za seniorskim što je godnama rađeno. Moraju se obezbjediti kvalitetni uslovi, dostojni fudbala, inače će djecu udaljiti od kluba i preusmjeriti ih u ostale premijerligaše iz okoline što je u posljednje vrijeme čest slučaj. Roditelji nezadovoljni uslovima, nedostatkom opreme, brige za njihovu djecu, kao i lošim treninzima, šalju svoju djecu prvo u škole fudbala, a kada to prerastu onda su prve opcije Sarajevo i Željezničar, a tek onda Slavija. Ne treba kriviti te roditelje, ni njihovu djecu. Pojedinci od njih su ranije itekako pokazivali svoju ljubav prema klubu, a nisu je naplaćivali za razliku od nekih koji su i dalje u klubu. Oni samo žele dobro za svoju djecu.
Idi i - Hvala ti za sve!
Partizan je i ovog ljeta odlučio da bude sentimentalan. Ili se bar tako predstavlja. Redaju se objave zahvalnosti, fotografije igrača koji odlaze, kratke poruke koje zvuče toplo, a zapravo su samo...
