Slavija za bolju budućnost

Utakmicom protiv Željezničara završen je za Slaviju prvi dio sezone u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Zauzima se deseto mjesto, tačno ono koje je potrebno za opstanak u društvu najboljih i naredne godine.Ovo je sezona u kojoj je ulog, slobodno možemo reći, nikad veći. Šest ekipa ispada, liga se smanjuje na dvanaest klubova, i svi oni koji imaju premijerligaške ambicije moraće mnogo da zapnu ne bi li stigli do sigurne luke. A čini se da te ambicije neće moći ostvariti zasigurno tri tima Velež, Borac i Drina. Ostaje da se vidi da li će te ekipe moći da suzbiju svoje redove u drugom dijelu sezone, a ako ne budu onda će još tri tima biti potrebna za ispadanje. Osam klubova je trenutno u toj "opasnoj" zoni. Čelik, Mladost iz Doboja kod Kaknja, i Vitez imaju po 22 boda, Željezničar i Slavija imaju po 21 bod, dok su po šesnaest sakupili Olimpic, Rudar iz Prijedora i Travnik. Između tih osam ekipa će biti tražena još tri putnika u niži rang, naravno, pod uslovom da su tri gore navedena tima, već otpisana, a to zasigurno nikako ne smijemo reći. Slavija je i pred početak sezone bila prežaljena. "Veliki" fubalski radnici i poznavaoci ove magične igre su kao u glas govorili da će Slavija do polusezone da ispadne. Ne samo da se te njihove riječi nisu ostvarile, već je Slavija u ovom trenutku u sigurnoj zoni, sa pet bodova više od pratioca iz "zone ispadanja". Na ljeto je urađen gotovo kompletan remont ekipe. Otišlo je mnogo igrača, a došao je isto ako veliki broj. To je bio dovoljan znak mnogima da nastave sa pričama kako Slavija sigurno ispada. Otišao im je kostur ekipe. A zapravo kolliko je taj "kostur" ekipe bio jak, vidimo iz ove sezone Premijer lige, gdje većina tih igrača zapravo ima ili malu minutažu, ili i ne igra. Jedini koji se izdvajaju iznad ostatka su Miljan Govedarica u tuzlanskoj Slobodi, Mahir Karić u Olimpicu, te donekle Goran Popović u zeničkom Čeliku. Zapravo, to i jesu igrači koji bi i danas našli svoje mjesto u postavi "Sokolova". Anel Salković, koji je bio standardan napadač Slavije, i na 27 utakmica postigao nevjerovatna tri pogotka, sada se tek povremeno nađe na klupi Mladosti iz Doboja kod Kaknja. Drugi napadač prošle godine, Igor Lambulić, se skrasio u Dečiću, Vedad Šabanović više ne igra fudbal, Duško Radosavljević ima problema sa povredama, i nikako da se nametne u ekipi Travnika, Nedima Oglečevca nema u sastavu Čelika, Emir Hodžurda je tek poslije brojnih povreda dobio priliku u Željezničaru, Damir Osmanković je već rasnikinuo ugovor sa mostarskim Veležom, nezadovoljni njegovim partijama i tako dalje. Umjesto njih vraćeni su veterani, Darko Spalević, koji je najstariji igrač Premijer lige ove sezone sa nastupom, i Branislav Arsenijević, nakon što praktično godinu dana nije igrao fudbal. Bio je to novi znak da "nevjerne tome" počnu da pričaju, "ma šta mogu oni" njihovo je prošlo. Ipak, Darko Spalević je svojim nastupom na terenu pokazao upravo suprotno. Postao je istinski lider ove ekipe. Fudbaler koji je uvijek znao da podigne i motiviše svoje saigrače, da daju možda i više nego što u datom momentu mogu. I nije njegova uloga bila samo motivacija. Postigao je on pet golova ove sezone, srušio je Sarajeva u Istočnom Sarajevu, i predvodi listu strijelaca "Sokolova" u ovoj sezoni. Promašio je on penal protiv Viteza u 10. minutu. Bio je to jedan od rijetkih promašenih penala u karijeri za ovog fudalera, ali dešava se svakome. Slavija je izgubila tu utakmicu sa 1:0, ali ne treba i ne može Darko Spalević da bude krivac, kako bi neki to predstavljali. On je mnogo toga dobrog donio, kada pričamo samo o ovoj sezoni, i na tome svi trebaju da mu budu zahvalni. Arsenijević je nakon završetka svoje igračke epizode u Azerbejdžanu nastavio da živi u Istočnom Sarajevu. Želio je on da se posveti radu sa klincima, u školi fudbala "Tango", a onda je na nagovor pojedinaca uprava kluba povukla potez i dovela ga na upražnjeno mjesto desnog beka, poslije odlaska Gorana Popovića. Ispostavio se i to kao odličan potez. Trebalo je njemu malo vremena da se ponovo navikne, ali nije mu dugo trebalo. Mlađim fudbalerima je svakako primjer kako treba na terenu da se ponaša jedan profesionalac. Stalo je njemu do Slavije. Stalo mu je do kluba koji mu je "dao" fudbalsko ime, i iz kojeg je otišao u Sarajevo i onda dalje u svijet. Zna od da naruži svoje saigrače, a kada vide njega i Spalevića kako izgaraju za dres, svima bi trebalo to da bude dodatna motivacija da pruže mnogo više nego što do tada pružaju. Istina, imao je Arsenijević jedan eksces u poluvremenu meča sa Vitezom, kada je izrevoltiran napustio stadion, ali je shvatio šta je uradio, izvinio se svima kojima je Slavija na srcu, i revanširao im se odličnom utakmicom u posljednjem kolu jesenjeg dijela na Grbavici, protiv Željezničara, kada je Slavija zaključala gol i osvojila bod. U klub je stigla i srbijanska veza Marko Ristić i Srđan Grujičić. Jedan na lijevom beku, drugi na zadnjem veznom. Oba su, svaki na svoj način dali doprinos, igrama Slavije ove sezone. Tu su i povratnici Nemanja Pušara i Denis Čomor. Napadač, dijete Slavije, je od prethodnih trenera bio gotovo odbačen, a onda je poslije odlaska u Slovačku, Dunajsku Stredu i Senec, odlučio da se vrati u matični klub. Prihvatili su ga, i on je to vratio na najbolji način. Iza njega je odlična polusezona krunisana golovima i asistencijama. Pokazao je da je loš rad uprave, koja nije vodila brigu o vlastitom omladinskom pogonu, stvarno loš rad, i dokazao im da su i u sopstvenim redovima uvijek imali igrače za prvi tim, koje nisu morali tražiti po raznim klubovima, i da nisu morali dovoditi igrače, u najmanju ruku, sumnjivih kvaliteta. Denis Čomor se odlučio na povratak u Slaviju. Otišao je on u Olimpic, ali nije tamo dobio pravu šansu, i želio je da se vrati u ekipi, koja ga je, kako sam kaže vratila u fudbalski život. Nije Čomor jedan od onih fudbalskih znalaca. Nije igrač koji će jednim potezom izbaciti saigrača u gol šansu, ili rješiti utakmicu, ali je igrač koji je od velikog značaja za igru Slavije. Svojom srčanošću, i strašću za ovom igrom nadoknađuje sve ono što mu nedostaje. Borbenost je njegova glavna odlika, i bezbroj presječenih pasova po utakmici, i uklizavanja to dokazuje. Iz Hrvatske je stigao trio Barić-Bilić-Jovanović. Prvi je na sebe skrenuo pažnju fudbalskih radnika Bosne i Hercegovine. Svojom hitrinom i luidnošću je na muke stavljao protivničke bekove, i gotovo uvijek bio prava napast po čitavu protivničku odbranu. Klubovi su već pokazali interesovanje za njega, ali kako je naš portal već ranije pisao, uprava Slavije ne želi da ga pusti bez propisanog obeštećenja. Druga dvojica nisu imali previše prostora za igru. Jovanović je u Kupu BiH, protiv Rudara iz Ugljevika, postigao dva pogotka i to je za sada sve od njegovog napadačkog učinka. Uz starosjedioca, Nemanju Kartala, koji je sjajnim igrama ove sezone natjerao selektora U21 reprezentacije Crne Gore, Mojaša Radonjića, da ga pozove u tim igrao je Bojan Marković. Propustio je on nekoliko utakmica ove sezone zbog povrede, ali je ono što je igrao odigrao na visokom nivou. Opet su ga oni dušebriznici prozivali kako zbog svoje konstitucije i viška kilograma ne može biti od koristi za Slaviju, ali su se i tu prevarili. Sjajan je bio Marković, i zbog toga je Slavija na petnaest utakmica primila isto toliko golova, i sedma je odbrana lige. Svi su, uz one iz prošle sezone, Mladena Lučića, Damira Rovčanina, Emira Zebu, Nemanju Vejnovića, svaki na svoj način, dali doprinos ovom 21 bodu u prvom dijelu sezone. Ne treba zaboraviti ni uloge sa klupe, koje su imali ostali fudbaleri, među kojima i djeca Slavije, Aleksandar Pušara, Miloš Kubura, Ljubiša Berjan i ostali. Ne treba se pretjerano hvaliti njihovim ulogama. Jasno je svima da su oni morali mnogo ranije da dobiju šansu da pokažu šta znaju. Ali su ispred njih uvijek mjesto dobijali neki drugi, čiji su igrački kvalitetni upitni, a ozbiljne karijere gotovo i da nemaju. Jedan od najvećih dobitaka ove sezone je svakako i promjena trenera. Nije Milan Gutović ni na početku ove sezone uspio da ostvari pobjedu. Poražen je od Slobode, a remizirao sa Veležom i Mladosti, gdje ga je golovima spasavao Damir Rovčanin donoseći svojoj ekipi po bod. U četvrtom kolu Slaviju je sa klupe vodio Duško Petrović, i trijumfovao na gostovanju kod Olimpica, a onda je trenersku palicu preuzeo Darko Vojvodić. Odmah je on pristupio vođenju ekipe na svoj način. Jasno je stavio doznanja svakom ponaosob šta od njega očekuje. Napravio je tim koji se bori, koji nije malokrvan i to mu se vratilo na terenu. Imao je i on nekoliko loših utakmica, ne može se pobjeći od toga. Slavija je ispala u Kupu Republike Srpske od nevesinjskog Veleža poslije jedanaesteraca. Odmah je on ukazao javnosti da su ga mnogi od tih rezervista koji su nastupili u tom meču razočarali i da će teško ponovo naći svoje mjesto. Poražen je on i u Kupu BiH od Sarajeva, očekivano rekli bismo. Ali kada je bilo najpotrebnije porazio ih je u ligi. Doživio je on i poraz od Viteza. Teško mu je to palo, planirao je i napustiti kormilo u slučaju takve predstave protiv Željezničara, ali stali su ovaj put igrači za njega, i donijeli bod u Istočno Sarajevo. Vratili su mu za svo ono prihvatanje krivice. Kada su bili loši na terenu, Vojvodić je prihvatao taj poraz kao njegov, nazivajući sebi većim pijačarom od igrača, i očigledno je da taj odnos između njega i fudbalera odlično funkcioniše. Imaće on i fudbaleri još petnaest mečeva da pokažu od čega su satkani. Deseto mjesto je, baš kao i ovo novembarsko sunce, ponovo iz nekih rupa izmigoljilo one koji pričaju kako Slavija neće uspjeti ostati u ligi. Prilika je da kroz te mečeve oni pokažu svima da zaslužuju mjesto u Premijer ligi. Slavija to zaslužuje. Istočno Sarajevo to zaslužuje. Do zimskog raspusta imaju još tri kola. "Sokolovi" će 21. novembra na megdan Veležu, pa dočekuju na svom terenu Mladost iz Doboja kod Kaknja. Jesen zaključuju utakmicom protiv Slobode na Tušnju. Na pitanje sa koliko bodova bi bio zadovoljan, kao iz topa je odgovorio sa devet. Djeluje to pomalo i nerealno, ali ipak ako ništa svi su ove sezone vidjeli da je sa Darkom na klupi sve moguće, od blistavih pobjeda, do vrlo nezgodnih poraza.