Doris Bačić - čarobnjakinja između stativa

Doris Bačić

Da li se lider postaje ili se on rađa? To je vječita dilema filozofa i to ostaje njima da rasprave, ali recimo u svijetu fudbala, jedan lider je rođen 23. februara, 1995. godine u Neumu, u Hercegovini. Kada kažeš rođeni lider, pravi golman, rekao si Doris Bačić.

Doris Bačić je bez sumnje jedna od najboljih mladih ženskih golmana u Evropi. Ona je najvažniju sporednu stvar na svijetu zavoljela tako što je igrala fudbal u Neumu. Kasnije je branila za dubrovačke Libertas i Omblu, zatim za sarajevski SFK 2000, a onda je stigla u Osijek, da bi otputovala u London da potpiše ugovor sa Arsenalom. 

Bila je član Juventusa od 2018-2021, a još je u karijeri bila u Anderlehtu, Rozengardu i Einherji, a od ove sezone brani boje Sportinga iz Lisabona. Od svoje 17. godine član je ženske fudbalske reprezentacije Hrvatske, a do sada je zabilježila zvaničnih 56 nastupa za kockasti dres. 

Prosto mi je nevjerovatno koliko se malo priča o ovoj djevojci, koja praktično nije u centru pažnje i koja obavlja svoj posao iz sjenke. Uvijek sam volio takve igračice i to je zato možda i tajna njihovog uspjeha?! Uvijek mi je drago da pročitam kada neki igrač ispriča kroz šta je sve prošao kako bi pronašao sebe i počeo da igra kako umije. Krenula je da igra kao napadač sa devet godina, ali na treningu je nedostajalo golmana, pa je stala na gol i ispostaviće se da joj je to bio najbolji potez u životu.

Osim ponekih golmana sa naših prostora, teško ćete naići na ovaj tip igrača, jer u današnjem finom i našminkanom fudbalu vrsta koja izumire. Možda ih ima sve manje jer jednostavno kontroverzne igračice loše utiču na marketing i poslovne odnose jednog kluba, ali je glupo reći da po jedna ovakva igračica nije potrebna svakom timu.

Pravi fudbalski genije

Doris je sa 17. godina bila blizu prekida svoje karijere kada je imala problem sa mononukleozom, a u jednom intervju za sportske novosti rekla je kako joj je to bio najteži trenutak u životu.

- Uf, to mi je bio najteži trenutak – odmah joj se promijenila boja glasa. Činilo mi se da imam upalu grla i tako sam otišla debitirati za reprezentaciju u Nizozemsku, ne znajući da već imam mononukleozu. Vratim se kući i dobijem dijagnozu. Užas. Ništa te ne boli, a nemoćan si. Nisam ni znala što je to, samo sam znala da je od toga i Mario Ančić bolovao. Izgubila sam školsku godinu, nadoknađivala ispite... Dva sata trebala bi mi da učinim skale, a tri sam mjeseca provela u krevetu. Nisam smjela jesti ništa slano i papreno.

I eto tako, devet godina nakon što je bila uvjerena da joj je karijera završena, Doris Bačić dio je sjajne priče u Lisabonu sa kojim je već osvojila jedan trofej u Kup takmičenju, sredina u kojoj je jako cijenjena, radi što voli, igra velike utakmice i nastupa za reprezentaciju Hrvatske, ukratko i blago rečeno živi svoj san.

- San mi je otići s reprezentacijom na veliko natjecanje. Nikad ne bih odbila poziv. Igrala sam sa slomljenim prstom, a igrala bih i da mi je svih deset slomljeno! Da doživimo barem dio onoga što su doživjeli muški u Rusiji bila bih presretna.

Vjerovatno svako od vas ima određenog fudbalera ili fudbalerku koji nikada nije impresionirao brojkama, ali vam je uvijek nekako bio drag zbog svog karaktera i mentaliteta, a i onoga što umije na terenu. Baš takva je za mene Doris Bačić.

Djevojka iz Neuma koja pomjera granice