Vanja Stanković - sa svjetskog trona krči put ka Tokiju

Vanja je prva svjetska šampionka u taekvondou iz Srbije, niže nove uspjehe i vrijedno trenira da bi se priključila Milici i Tijani u grupu osvajača olimpijske medalje.

Foto: žurnal.rs

Srpska javnost je u avgustu 2012. godine naučila pravila taekvondoa i to za samo jedan dan. To, prije svega, ide na račun, zlatne olimpijske medalje, Milice Mandić i njenog trenera Dragana Jovića. Kao i većina Srba, preko TV ekrana, to je pratila i srednjoškolka Tijana Bogdanović i sanjala je da ona to isto uradi. I veoma malo je nedostajalo da se u njenu čast u Rio de Žaneiru sluša „Bože pravde“. Tijana je osvojila srebro, a mnoge djevojke su sada bile u njenoj ulozi od prije četiri godine. Jedna od njih je već naredne godine godine privukla pažnju države i svih ljubitelja ovog sporta u svijetu.

Kako samo kaže tih dana se pripremala za Svjetsko prvenstvo i tražila haljinu za maturu i sem što je uspjela da zablista na maturskoj večeri, ubrzo je uspjela i ono što niko  iz Srbije nije ranije uradio. Vanja Stanković je 26. juna 2017. godine u Južnoj Koreji  ređala pobjede protiv Umurerve, onda bronzane iz Rija, Abakarove, pa protiv Stambauh, Kiani, u polufinalu je bila bolja od Kristine Tomić iz Hrvatske i u velikom finalu pala je još jedna bronzana iz Rija, Vongpatanakit sa Tajlanda. To je bio put do vrha svijeta, do naziva svjetske šampionke i to samo sa 19 godina.

Taj borilački sport iz dana u dan privlači sve više djece i u pojedinim trenucima taj broj je rastao čak i 50%. Taekvondo klub „Galeb“ je veliko zlato srpskog sporta, a kako je sama Vanja isticala, iako je to individualni sport, svi su tu veliki prijatelji i raduju se svakom uspjehu. Najveće zasluge idu Draganu Joviću, najboljem treneru na svijetu u prošloj godini, koji vjeruje u svoje đake, a i oni vjeruju njemu i znaju da će radom, strpljenjem doći do cilja.

Studentica ekonomije je na borilištu u isto vrijeme i eksplozivna i strpljiva. Čeka svoju šansu i onda brzim udarcima napravi bodovnu prednost, ali i ne krizira kada je obrnuta situacija, već sluša iz pozadine savjete svog trenera i tako krči svoj put ka slavi. Godinu je počela posebnim priznanjem Olimpijskog komiteta Srbije, a u ova dva mjeseca je sa ekipom postala klupski prvak Evrope, osvojila je drugo mjesto na prvom Grend slemu, te G2 turnir u Egiptu. U mnogim intervjuima je istakla da voli da čita knjige, da je one opuštaju i tada se „isključi“ iz stvarnog svijeta. U narednim mjesecima je  čeka Evropsko prvenstvo u Mariboru, borba za bodove za rang listu, pošto pet najboljih ide direktno u Tokio. Od sledeće godine su i kvalifikacioni turniri za Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u Londonu, pa najvažniji test, Evropsko prvenstvo u Beogradu 2020. godine. Domaća publika će im tada dati još jači „vjetar u leđa“ ka Japanu, a neke nove djevojke će ih gledati u Beogradu i Tokiju i iz srednjoškolske klupe sanjati kako će one nekad biti tu. Do Japana ima još puno prolivenog znoja, treninga, turnira, povremenih opuštanja sa društvom u izlasku i vjera da će baš oko njenog vrata, uz veliki osmjeh, biti olimpijska medalja.