Džeko se večeras oprašta od najdražeg dresa, ali možda ovo ipak nije kraj

Edin Džeko. FOTO: N/FS BiH

Edin Džeko večeras će u Zenici posljednji put zaigrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Posljednji put obući će najdraži dres, povesti „Zmajeve“ kao kapiten i istrčati na teren pred punim tribinama Bilinog polja. Odluka je njegova, konačna i treba je poštovati.

Ali, baš u trenutku kada se jedno veliko reprezentativno poglavlje zatvara, ostaje prostor za jednu malu, gotovo nestvarnu nadu.

Možda ćemo Džeku jednog dana ipak još jednom vidjeti u dresu Bosne i Hercegovine.

Ne zato što treba dovoditi u pitanje njegovu odluku da se oprosti. Ne zato što treba očekivati da će se predomisliti. Već jednostavno zato što fudbal ponekad napiše priče koje u trenutku kada ih zamišljamo djeluju gotovo nemoguće.

A jedna takva priča mogla bi biti Evropsko prvenstvo 2028. godine.

Džeko večeras protiv Švedske završava reprezentativnu karijeru dugu gotovo dvije decenije. Za Bosnu i Hercegovinu debitovao je 2. juna 2007. godine protiv Turske i već tada postigao pogodak u pobjedi rezultatom 3:2.

Od tog dana do večerašnjeg oproštaja prošao je put kakav nijedan fudbaler u istoriji naše reprezentacije nije.

Džeko je rekorder po broju nastupa i golova za Bosnu i Hercegovinu. Uoči posljednje utakmice ima 151 nastup i 73 pogotka. Prvi gol postigao je protiv Turske, a posljednji, 73. u reprezentativnom dresu, protiv Velsa 26. marta 2026. godine u baražu.

Između ta dva pogotka stala je gotovo čitava jedna fudbalska epoha.

Džeko je bio jedan od najvažnijih igrača generacije koja je Bosnu i Hercegovinu odvela na prvo Svjetsko prvenstvo u istoriji, 2014. godine u Brazilu. Na Mundijalu je postigao pogodak protiv Irana, a 12 godina kasnije, odnosno na Svjetskom prvenstvu 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, ponovo je bio među predvodnicima reprezentacije, ovoga puta sa kapitenskom trakom oko ruke.

Bosna i Hercegovina, nažalost, nikada nije uspjela izboriti plasman na Evropsko prvenstvo. Zbog toga Džeko, uprkos svemu što je ostvario u reprezentativnoj karijeri, nema nastup na završnom turniru kontinentalnog prvenstva.

I upravo tu nastaje ona mala nada o kojoj vrijedi razmišljati.

Šta ako se Bosna i Hercegovina plasira na Evropsko prvenstvo 2028. godine?

Šta ako Džeko tada još bude aktivan fudbaler?

Šta ako bude zdrav, spreman i u stanju da pomogne reprezentaciji?

I šta ako tada i on i selektor procijene da bi njegovo iskustvo i kvalitet mogli biti od koristi „Zmajevima“?

U tom slučaju, ko zna.

Naravno, danas sve to djeluje veoma daleko i malo vjerovatno. Džeko je donio odluku da je utakmica protiv Švedske njegov posljednji reprezentativni nastup i sam je poručio da odlazi srećan i zadovoljan, uvjeren da je dao maksimum.

„Odlazim sretan i zadovoljan. To je bilo nešto najljepše u mojoj karijeri – igranje za reprezentaciju BiH“, poručio je Džeko pred oproštaj.

I tu nema mnogo prostora za bilo kakvu dilemu. Njegova odluka mora biti poštovana.

Ali fudbal nije matematika.

Ako 2028. godine Bosna i Hercegovina prvi put izbori plasman na Evropsko prvenstvo, a Džeko tada i dalje bude igrao fudbal, priča bi mogla dobiti potpuno novi nastavak.

Na dan početka Evropskog prvenstva 2028. godine, 9. juna, Džeko bi imao 42 godine, dva mjeseca i 23 dana. Nastupom na tom prvenstvu mogao bi se upisati među najstarije igrače koji su nastupili na Evropskom prvenstvu, a u određenim okolnostima i postaviti rekord koji trenutno drži Portugalac Pepe sa 41 godinom i 130 dana. U toj računici postoji i mogućnost da Luka Modrić, ukoliko bude nastupio na EP 2028, bude još stariji, pa bi i taj podatak zavisio od njegovog eventualnog nastupa.

Ali godine bi u toj priči bile samo broj.

Mnogo važnije bilo bi ono što bi Džeko tada mogao ponuditi reprezentaciji. Njegovo iskustvo, autoritet, poznavanje velikih utakmica i osjećaj pripadnosti nacionalnom timu ne mogu se izmjeriti samo brojem godina.

A da je njegova veza sa reprezentacijom posebna, pokazao je i pred večerašnji oproštaj.

„Još samo jednom! Za ljubav mog života“, napisao je Džeko uz fotografiju u dresu Bosne i Hercegovine.

Teško je pronaći bolju rečenicu za kraj jedne reprezentativne priče.

Večeras će protiv Švedske Džeko posljednji put predvoditi Bosnu i Hercegovinu kao kapiten. Utakmica se igra od 20.45 časova na Bilinom polju, pred rasprodanim tribinama. Kompletna ceremonija oproštaja uslijediće nakon utakmice.

Selektor Sergej Barbarez priznao je da je priprema ovakve utakmice drugačija upravo zbog emocija koje nosi Džekin oproštaj.

„Meni je to najlakša utakmica za pripremiti jer je i emotivna“, rekao je Barbarez, naglasivši da je Džekino prisustvo u svlačionici dovoljno da se osjeti težina trenutka.

I sam Džeko je priznao da će emocije biti snažne.

„Kako se približava utakmica, sve sam emotivniji i neki je pritisak u grudima, dječački osjećaj... Kao da trebaš prvi put igrati utakmicu“, kazao je.

Ipak, iza emocija ostaje i fudbalski zadatak. Bosna i Hercegovina u Ligi nacija ima četiri boda iz prva dva gostovanja – remi bez golova protiv Poljske i pobjedu 4:2 protiv Rumunije. Švedska je lider grupe sa šest bodova, dok BiH ima četiri, Poljska jedan, a Rumunija je bez bodova. Pobjeda bi „Zmajevima“ donijela važna tri boda i omogućila im da preuzmu vrh grupe.

Šveđani će u Zenici biti oslabljeni. Neće igrati Aleksander Isak, koji je zbog povrede napustio reprezentativni kamp, kao ni Emil Holm, dok je selektor Grejem Poter zbog zdravstvenih problema ostao bez još nekoliko igrača.

Ipak, večeras rezultat neće biti jedina stvar o kojoj će se pričati.

U centru pažnje biće čovjek koji je skoro 20 godina bio jedno od najvećih imena reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Čovjek koji je sa 73 gola postao najbolji strijelac u istoriji „Zmajeva“.

Čovjek koji je sa 151 nastupom postao rekorder po broju utakmica.

Čovjek koji je Bosnu i Hercegovinu predvodio na dva Svjetska prvenstva.

Čovjek koji je prvi put obukao reprezentativni dres još 2007. godine, a večeras će ga, kako sada stvari stoje, posljednji put obući.

Džeko je tokom reprezentativne karijere postigao ono o čemu su mnoge generacije fudbalera mogle samo sanjati. Bio je dio istorije, ali je u mnogo čemu i sam stvarao istoriju.

Zato je sasvim prirodno da večeras emocije budu jake.

Treba uživati u svakom trenutku njegovog posljednjeg nastupa. Treba mu zahvaliti za sve golove, pobjede, velike utakmice, Svjetska prvenstva i sve trenutke u kojima je dres Bosne i Hercegovine nosio sa ponosom.

A onda ostaje ona mala nada.

Ne nada da će se Džeko predomisliti već sutra.

Ne nada da će se poništiti njegova odluka.

Već nada da će život, fudbal i okolnosti možda jednom otvoriti vrata koja se večeras zatvaraju.

Ako Bosna i Hercegovina 2028. godine izbori svoje prvo Evropsko prvenstvo, ako Džeko tada još bude igrao, ako bude zdrav i ako obje strane budu smatrale da može pomoći – možda ćemo ga još jednom vidjeti u najdražem dresu.

Možda će tada, sa 42 godine, ponovo stajati među „Zmajevima“.

Možda će konačno dobiti priliku da zaigra na Evropskom prvenstvu.

Možda će se oproštaj iz Zenice ipak ispostaviti kao posljednje poglavlje jedne ere, ali ne i posljednja stranica priče.

Danas je to samo nada.

Ali večeras, dok Edin Džeko posljednji put bude izlazio na teren kao reprezentativac Bosne i Hercegovine, možda je sasvim u redu vjerovati da u fudbalu ipak ništa nije nemoguće.