Fudbalski klub Slavija, više od igre – fudbala

---

Fudbalski klub Slavija se nalazi na raskrsnici bitisanja, klub osnovan 1908. godine, zabranjen u komunističkoj Jugoslaviji iz neobjašnjivih razloga, došao je pred ogledalo svoje istine iz više razloga. Zavisno, kako se oni gledaju, mogu biti i objektivni i subjektivni. Istorija Slavije za ovih 108 godina, dakle više od vijeka, je bila burna, kako su se mijenjale države i civilizacije Slavija je bila i uzdizana i šikanirana, trpila na svojoj koži sve i svašta, najviše komplekse i osionost. Istorija se ponavlja, pa je Ljeta Gospodnjeg 2016. dospjela u nezavidan položaj, nalazi se pred prvim ispadanjem iz Premijer lige BiH u kojoj bitiše, neprekidno, od 2004. godine. Malo svojom, a malo krivicom društva, najviše ljudskom glupošću, a onda i nebrigom onih kojima je klub morao da bude obaveza, zaštitni znak nekada Srpskog, a danas Istočnog Sarajeva, ne samo da je pred selidbom u niži rang – Prvu ligu Republike Srpske, već i samom periodu neizvjesnosti koji može da iznjedri i gašenje kluba. Dobro ste pročitali – gašenje FK Slavija. Nadamo se da se to, ipak, dogoditi neće. Ostala su tri kola nade u kojima Slavija dočekuje Radnik i Željezničar, a ide u goste Vitezu. Plasman ispod desete pozicije znači i ispadanje, što bi za sobom povuklo i ostale posljedice: selidbu najtalentovanije djece iz Istočnog Sarajeva u komšijsko, federalno Sarajevo, gubitak identiteta, srozavanje sportskog ambijenta čiji je nosilac, u Istočnom Sarajevu, upravo vjekovna Slavija... I još mnogo, mnogo toga o čemu ovom prilikom nećemo. Svi dobro znamo šta za sobom nosi pad kada nemate ni u lijevoj ni u desnoj, kada ste prepušteni sami sebi i entuzijazmu nekolicine pojedinaca koji imaju samo ljubav prema klubu i fudbalu, veliki broj oportunista koji se trude da podmetnu što više klipova u točkove premijerligaša, odnosno onih koji čekićima tuku u ranjena krila „sokolova“. To je borba s vjetrenjačama, tačnije Sizifovo guranje. Fudbalski klub Slavija je, ako to neko dobro ne razumije, više od fudbala u Istočnom Sarajevu. On je garant života i mladosti, odnosno budućnosti. Ko to sebi, u Istočnom Sarajevu, uzima za pravo da uništi sve to i stavi na marginu? Nije tajna da je uprava Slavije podijeljena, jedni tuku klin, a drugi udaraju u ploču. Jedna ekspedicija se trudi da hodi drumom, oni drugi koračaju šumom. I tako u krug, začarani. Ugrožena je jedino Slavija. Ispaštaju njeni igrači, čestiti članovi klpskih organa i tijela, omladinski pogon, djeca na kojima treba da izgradimo budućnost, vjera u bolje sutra. U ovim teškim trenucima FK Slavija je usamljen na putu svoje sudbine, kao posljednji bastion onoga što se devedesetih godina prošlog vijeka zvao patriotizam, a koji se, nažalost, u međuvremenu pretvorio u interesizam, da ne upotrijebimo grublju riječ! Posljedice se vide. Jasno! Kada se na sve to doda i činjenica da je FK Slavija mnogima „trn u oku“, a sve te nečiste sile koje idu iz jednog ishodišta ujedinile se u istom cilju – da unište naciljanu metu, onda i nije teško zaključiti da će se Slavija teško spasiti. Ako „sokolovi“ uspiju da izlete iz lonca s ključalom vodom koji su bućnuli iz više razloga biće to, možda, i veći uspjeh nego one sezone kada je izboren opstanak, a na kraju jeseni su imali svega sedam bodova?! Zbog važne uloge, svih njenih godina, vjernih navijača, generacija koje su imale i internacionalni odjek, kluba koji je među najstarijima na Balkanu, mora da se nađe rješenje za spas FK Slavija. U vremenu kada je Srbin najteže biti, kada na Vaskrs širom svijeta gore pravoslavne svetinje, nije ni trentuak ni vrijeme podjela, pogotovo ne onih u Istočnom Sarajevu koji će, izgubiti identitet, ako negov zaštitni znak – FK Slavija bude srušen i doživi sudbinu iz 1941. godine. I tako, 75 godina kasnije, isti scenario je spremljen. Ako padne Slavija pašće i Istočno Sarajevo! U protivnom neće samo jedan klub biti na margini, već i cijela jedna etnička zajednica, naprijed obilježena da bude marginalizovana i majorizovana. Uzlaud sve godine prošlosti i iskustva, patnje i stradanja, ako će polarizovana uprava kluba da se naslađuje jedna drugoj i da uživa u patnji druge strane, sa naglašenim animozitetom koji je unaprijed gubitnički za klub, ali ne i suprostavljene strane. Vrijeme je za ujedinjenje i spajanje svih zastava koje su se raštrkale na sve četiri strane svijeta. To nas, kroz život i vijekov, skupo košta. Preskupo! Pokazuje to, najbolje, i primjer kluba iz Istočnog Sarajeva. Jer, Fudbalski klub Slavija nije igra, to je mnogo više od same igre – fudbala. Ako smo se razumjeli?