Borac Dvoršeku prolazna stanica
Krajem septembra prošle godine spektakularno najavljen, poslije katastrofe u klvalifikacijama za ligu šampiona na svom parketu i smjene Igora Rađenovića, Boris Dvoršek, trebao je da bude Mesija banjalučkog rukometa u narednom periodu. Dvoršek je u Banjaluku stigao sa oreolom uspješnog trenera PPD Zagreb, gdje je kao prvi trener osvojio i SEHA ligu. Predstavljen je kao neko ko će u potpunosti promjeniti sve ono što je označeno kao loše u taboru crveno plavih, i da će uvesti nove metode rada i pristupa igri, i ono što je najvažnije ostvariti mnogo bolje rezultate od dotadašnjih. Prema svemu do sada viđenom i urađenom, a tabela u SEHA ligi govori sve, kao i poraz od ekipe iz HOLANDIJE ( pa kada se ovoj sport tako dobro igrao u zemlji lala ????), na evrosceni, Dvoršek nije ništa uradio. Naprotiv, prozivajući pojedine igrače poslije poraza, još više je zakomplikovao situaciju u svlačionici, i čini se većinu, okrenuo protiv sebe. Njegov (ne)rad, očito nije naišao na plodno tlo u Banjaluci. Postavlja se i pitanje, ukoliko je toliko dobar trener, zašto ga je onda alfa i omega Zagreba, Zoran Gobac sklonio sa mjesta prvog trenera i doveo Veselina Vujovića. Čini se da je upravo šabačka legenda, uz naravno blagoslov Gobca, uz asistenciju pojedinih „Banjalučana“, te članova uprave i igrača, i dovela Dvoršeka, na klupu crveno plavih. Rezultat ovog eksperimenta, a dobro upućeni u dešavanja u klubu, kažu da je u opticaju za trenera, kada je smjenjen Igor Raćenović, bio i Jovica Cvetković, koji je na klupi Borca osvojio triplu krunu, ali i Zoran Dokić, te još neka imena. Ipak, pobjedila je prozapadna varijanta. Rezultat sve govori. Nejasno je samo što se ne oglašava i prvi čovjek kluba. Sve je prepustio drugima, ai njihov rezultat je vidljiv. Direktore, vrati se, sve ti je oprošteno.
