Nevidljivi ljudi sporta moraju biti vidljivi, bar za moje vrijeme

Na ovu ideju sam došao najviše zahvaljujući sportskom novinaru Željku Tici, koji priprema knjigu „Ljudi sporta u Banjaluci“. Ideja mi je dobra, ali po meni teško izvodljiva za Banjaluku, jer Banjaluka je u bivšoj SFRJ, po broju stanovnika, odmah iza Splita bila drugi najsportskiji grad. Ja sam se odlučio da pišem sam za nevidljive ljude iz RK „Borac“ da bi na neki način postali vidljivi, bez kojih ne bi bilo ni RK „Borca“, a ni sportskog uspjeha u Banjaluci. Ovo pišem na godišnjicu zemljotresa u Banjaluci (26.10.1969. godine-47 godina). Banjaluka je poznata po zemljotresu, RK „Borcu“ i bokseru Marijanu Benešu, svidjelo se to nekome ili ne! Zato sam odlučio da spomenem nevidljive ljude sporta koji su svojim angažovanjem u datom momentu bili od velike koristi RK „Borcu“ tj. od svog osnivanja do danas. Bez obzira na vjeroispovjest i nacionalnst, pokušaću da ih sve spomenem, jer oni su za RK „Borac“ ostali vidljivi. Idem radom: 7. mart 1950. godine 1. Faza - Utemeljivači rukometa u Banjaluci prvi su bili: - Prof. Kadunić Hamdija (prvi predsjednik) - Misaljević Vojo (potpretsjednik) - Ibrahimbegović Hamdija (sekretar) - Kršlak Nasiha (blagajnik) - Sačavski Draga (referent za žensku selekciju) - Papić Limun (referent za juniorsku selekciju) - Hadžialić Rifat-Cuco (ekonom) - Antonić Mirko (referent za propagandu) - Crnić Marija, Tibold Ljerka i Štraus Tihomir (članovi uprave) - Friganović Anto-Šjor (trener muške ekipe). Ovaj odbor za rukomet djelovao je pod imenom Željezničar (zbog besplatnog prevoza), da bi formiranjem RSD „Borac“ početkom 1952. godine Željezničar mijenjao ime u Borac. Utemeljivaći rukometa se ne smiju zaboraviti! 2. Faza - Kadunić Hamdija (predsjednik) - Ravlić Aleksandar (potpredsjednik) - Ibrahimbegović Sulejman (sekretar) - Kršlak Nasiha (blagajnik) - Friganović Ante-Šjor (trener) - Tibold Ljerka (član uprave i referent za žensku ekipu) - Perović Petar (referent za junior) - Štraus Tihomir, Vogrinc Nada i Došen Boro (članovi uprave) 3. Faza-članovi uprave-predsjednici koji su kratko bili na tim funkcijama, a ostavili dubok trag u Borcu su: - Jajčević Petar-Stipo - Pehar Nedeljko - Radišić Živko (u dva mandata predsjednik kluba) - Pujić Vitomir (po isteku mandata ostao član uprave) - Osmančević Dževad (predsjednik I dugogodišnji član kluba - kod raspada SFRJ dao saglasnost da Borac igra u skraćenoj Jugoslaviji) 4. Faza- treneri -Kadunić Hamdija (predsjednik i trener prve ekipe Borca od 1949. do 1952.god.) - Ibrahimbegović Sulejman (od 1952. do 1958.) - Misaljević Vojislav - Vojo (od 1958. do 1966. I od 1968. do 1972.) - Perović Petar (od 1966. do 1968.) - Stanivuković Božidar - Boba (od 1970. do 1972. sa Vojom) - Janjić Pero (od 1973. do 1976. i od 1080. do 1982. ne računajući juniorski omladinski staž) - Golić Boro (od 1977. do 1982.i 1985. god.) - Karalić Milorad (od 1978. do 1980.) -Malić Zdravko (od sep. 1976. do jan.1977. god.) - Arslanagić Abas (od 1977. do 1978. i od 1983. do 1985. god.) - Glavaš Josip (od 1982. do 1983. god.) Ovaj spisak zaključujem sa 31.12.1985. godine. Posebne zasluge za život Borca ima porodica Golić na čelu sa tatom Bogoljubom, mamom Vukicom I sestrom Spomenkom. Njegova kuća sa dvorištem u ulici M. Tita bio je dom moje generacije. Posebna osoba I neponovljiva bio je predsjednik Aničić Mirko. Mislim da je on jedini predsjednik kluba u SFRJ, koji je uvijek plaćao ulaznice za utakmice bilo koje vrste i bez obzira na kojoj se funkciji nalazio, bilo da je na čelu RSD Borac ili FK Borac, odnosno RK Borac. Sjajan predsjednik kluba. Isto sve ovo važi I za neponovljivog kapitena Perović Petra. Nikada se ne smije zaboraviti profesor - trener I igrač Borca I najsvestraniji sportista Banjaluke Friganović Ante-Šjor. Kada sam postavljen za sekretara RK “Borac”, prvo što sam uradio, otišao sam u Beograd zajedno sa novinarom Papić Limunom kod sportskih velikana dr. Obradović Ace I Čosić Slobodana u FK “Crvenu Zvezdu”. Dobili smo od njih korisne savjete, pogotovo kada su u pitanju sportski radnici u ono vrijeme tj. da su pored igrača i stručnog štaba najvažniji dio kluba. Oni su nevidljivi, a klub ne može bez njih. Oni zajedno sa igračima prave veliki klub, ali nažalost pri svakom uspjehu kluba I proslavi uspjeha bivaju zaboravljeni. Kroz svoje članstvo u Borcu u to sam se I uvjerio. Zato sam i odlučio da na ovaj način spomenem zaslužne sportske radnike koji su volonterski obavljali posao u Borcu, a to su: Ančić Marko, Vehabović dr. Ekrem, Talić Zlatko, Jurela Ljubomir, Turalić Ferid, Gunić Džavid, Maglajlija Seid, Dujso Midhat, Hadžialić Rifat/Cuco,Tadić Drago, Četković Vlado, Robović Drago, Dejanović Ratko-Rale, Pujić Vito, Radišić Živko, Mulaomerović Mesud i Besim, Filipović Safet, Stanojević Dragan, Radinković Rade, Kresojević Vlado, Atlagić Petar, Stanić Mirko, Čubrilović Nedeljko, Vojinović Zdravko, Petković Rajko, Mikić Žare, Sirovina Ilija, Petrić Duško, Jajčević Stipo, Pehar Petar-Nedeljko, Tutić Tone, Osmančević Dževad, Ibrahimbegović Ragib, Verem Ahmet, Filipović Safet, Čubrilo Slobodan, Lajišić Duško, Bućo Mudžavid, Jajčević Franjo, Popović-Pletikosa Josipa, Popović Radenko, Stanišljević Savo, Grahovac Mirko, Zrile Boris, Ibrišagić Avdo, Mešinović Rabija, Pavlišin Nikola, Jovetić Božo i Vaso, Hrnjaz Rajko, Tica Željko, Dimitrijević Jovo, Hadžijahić Sejo, Krvavica Miroslav, Pozderac Hamdija, Ekić prof. Kemal-Karlo, Pejaković Radovan, Burzić Remzija, Katana Dževad, Ćalma Adam, Milić Duško, Kekerović Milorad-Rade, Ikonić Žarko-Srbo, Bošković Pero i Kulenović Braco. Doprinos navijača je nemjerljiv, ali ipak ću izdvojiti: -Džinić Dr. Asim -Ćatić Hasan Rukometni radnici po zadatku u RK “Borac”: Vrhovac Duško, Knežević Nenad, Malić Veljko, Babić Siniša, Jelić Dragan i Stojčevoć Uglješa. Autori Monografije kluba (radili volonterski): Papić Limun, Pešević Slobodan, Pašalić Uzeir, Marić Tomo, Slabić Refik, Sitnica Arif, Perović Spasoje, Malešević Nada i Jovanović Božo. MEDIJI: Uglavnom svi su korektno izvještavali, a posebno bi naglasio Ravlić Acu (Sportske novosti) i Kršlak Ziju i Tinjić Vezuv (Politika), Papić Tanju (Glas Srpske), zatim RTRS - Sportska redakcija I Oslobođenje Sarajevo. Posebnu zaslugu za osvajanje Kupa IHF-a ima tadašnji predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Kljujić Stjepan. Bez njegove pomoći Borac ne bi ni otišao na revanš u Moskvu sa CSKA, a time ne bi ni osvojio Kup IHF-a na čelu sa trenerom Petković Velimirom. OsvajaČi medalja koji su pomogli Borcu: -Popović dr. Nebojša -Arnautović Zlatan -Arslanagić Abas (i danas pomaže Borcu) Svi ostali igrači gledaju samo svoj interes! Posebno: Ratni period od 1992. do 1995. god. Imao bi dosta toga reči u negativnom smislu u vezi članova UO RK “Borac” (čelni ljudi Kluba) koji su bili protiv da se igra u SRJ, kako bi Klub opstao tj. da se ne ugasi poput BK “Slavija” i dr. Uz podršku člana UO Kluba Osmančević Dževada i Arnautović Zlatana uspio sam da Borac igra van konkurencije u SRJ. Veliku pomoć sam imao od sponzora Krajs Ag Basela vlasništvo Sirovina Ilije, kao I od Stanišljević Save iz KDI “Vrbas” Banjaluka, pogotovo od porodice Tutić Pere iz Trna, a sve bi to bilo uzalud da tadašnji predsjednik IO Opštine Banjaluka Kasagić Rajko nije stao iza banjalučkih klubova koji su igrali u SRJ van konkurencije (FK “Borac”, RK “Borac” i KK “Mladi krajišnik”). Kasagić Rajko je spasilac banjalučkog sporta u ratnom period. Hvala mu za to. Nevidljiv u sportu, bez kojih sa ne može. Ipak za nekoga su vidljivi!!! Vjerovatno sam nekoga izostavio- izvinjavam se. Svi nabrojani moraju biti vidljivi u radu Borca.