Novakova godina istorije i pada

Pobjedom Argetine u Dejvis kupu završena je još jedna teniska sezona, gdje je Del Potro uspio da donese svojoj zemlji prvu „salataru“, Monika Pig osvoji za Portoriko olimpijsko zlato, koje je Marej odbranio i došao do vrha ATP liste, a Novak Đoković nakon pola vijeka postao teniser sa sve četiri Grend slem titule u svoj vlasništu u isto vrijeme. Najbolji srpski teniser, a i sportista svih vremena u 2016. godinu ušao je pun samopuzdanja, gdje je prosto „gazio“ konkurenciju. Tako je na prvom turniru u godini u Dohi protivnicima dopustio 25 gemova, s tim da mu je Berdih uzeo devet gemova. U finalu je lagano trijumfovao protiv Rafaela Nadala sa 6:1, 6:2. Uslijedio je prvi Grend slem u godini, Australian open, turnir iz te kategorije koji je prvi osvojio i najviše puta podigao njegov trofej. Trebalo je osvojiti pehar i približiti se onome što teniski svijet čeka od Rod Lejvera. Do četvrtfinala namučio ga je jedino Simon, kog je pobjedio sa 3:2 u setovima, ispostaviće se najviše od bilo kog drugog protivnika. Protiv Federera u polufinalu prva dva seta su bila čista poezija, 6:1, 6:2. Švajcarac se tada malo trgnuo i uspio da osvoji treći set, ali u četvrtom je Novak srušio sve njegove nade o preokretu i plasirao se u novo finale. Kao i protiv Rodžera, tako je protiv Mareja odigrao prvi set, Škot se prosto nije mogao suprotstaviti fenomenalnoj igri Srbina. U naredna dva seta se vodila mnogo veća borba, sa poznatim pobjednikom i po šesti put je Novak Đoković iz Srbije šampion Australian opena. Nakon odmora od mjeseca dana, gdje se posvetio svojoj porodici i humanitarnom radu, igrao je turnir u Dubaiju i četvrtfinalu predao meč Felisijanu Lopezu. Problem sa okom srećom nije imaš teže posljedice, te je Đoković zajedno sa svojim saigračima u „Pioniru“ pobjedio selekciju Kazahstana u 1.kolu Dejvis kupa. Tada počinje „američka turneja“ gdje mu je već na otvaranju Bjorn Frantanđelo oduzeo set, a taj Amerikanac sigurno nije mogao ni zamisliti da će biti jedini kome je to pošlo za rukom u Indijan Velsu i Majamiju. Novak je od tada igrao besprekorno, sigurno, potvrđivao je svoju dominaciju na „betonu“ i stigao do dvije nove Masters titule. Došla je na red i sezona na šljaci, gdje su svi čekali Rolan Garos i napad na titulu u Parizu. Prije Pariza Đoković je igrao kod kuće u Monte Karlu, gdje je na startu poražen od Veselog. Tada je „napunio baterije“ i otišao u Madrid i u „Magičnoj kocki“ pokazao svima koji su sumnjali poslije Monte Karla da je spreman za istoriju. U polufinalu i finalu je pobjedio Nišikorija i Mareja, a sa istim rivalima je igrao i u „Vječnom gradu“. Razlika je ovoga puta bila što je Škot slavio u finalu. Od 1969.godine se čeka da neki teniser u isto vrijeme kod sebe ima titule sa četiri Grend slem turnira, Novak je u Pariz došao kao šampion Vimbldona, US Opena i Australian Opena i nedostajao mu je još Rolan Garos. Na taj put je krenuo dobro, pobjedivši Lua, Darsisa,  Bedenea, a zatim mu je Bautista Agut oduzeo set, ipak Španac više od toga nije mogao. Uslijedili su trijumfi nad Berdihom i Timom i onda je došao taj veliki dan, a protivnik je bio isti kao i u glavnim gradovima Španije i Italije, Endi Marej. Škot je odlično otvorio susret, osvojio prvi set i nakon toga se više ništa nije pitao u tom meču. Naredna dva seta Đoković je demonstrirao silu, dopustivši protivniku ukupno tri gema, a u četvrtom je bilo 6:4 i istorija je uz tonove „Bože pravde“ bila ispisana. Slavili su Srbi i svi ostali Novakovi navijači širom svijeta, stizale su čestitke od mnogih sportista, a on je nakon finala izjavio sledeće - Osjećao sam se drugačije kada sam došao. Sve je bilo drugačije, ogromna energija ljudi, svuda oko mene podrška. U finalu je atmosfera bila kao na Dejvis kupu. Kome bih posvetio pobjedu... ? Životu, ljubavi koja nas ispunjava, svim ljudima koji su mi dali toliko toga. Jelena Genčić, moj pokojni đed... bez njih svega njih ovo ne bi bilo moguće, ali ni bez moje žene, djeteta... Ovo je jedan od dva najlepša trenutka u karijeri. [su_youtube url="https://youtu.be/K6X0V6zASew"] Kao pravi Srbin i Balkanac, Đoković je to dobro proslavio, odmorio i od velikih napora i otišao u London na najveći turnir u tenisu – Vimbldon. Savladao je Varda i Manarina, a onda mu se ispriječio Sem Kveri. Dug meč, prekidi zbog mraka i na kraju trijumf Amerikanca. Nije Novak bio na nivou iz Pariza, ali je pred njim bila nova turneja po Americi i Olimpijske igre. Na „Rodžers kupu“ u Torontu je sigurno došao do novog trofeja, a zatim se sa Viktorom Troickom preselio u Rio de Žaneiro i olimpijsko selo. Svakog dana na početku Igara na internetu su se mogle vidjeti slike mnogih sportista sa Novakom, bio je najveća zvijezda u Riju.

• Iako sam izabrao da se bavim individualnim sportom, dobio sam šansu da osjetim šta znači biti dio tima igrajući Dejvis kup i učestvujući na Olimpijskim igrama. Priznajem – taj je osjećaj nezamjenjiv. Imati nekog sa kim možeš da podjeliš pritisak, stres, strah, bol, pobjedu i poraz, velika je stvar. Mi u privatnom životu imamo porodicu, partnere ili prijatelje da budu uz nas kada je teško i kada je sve divno. Tako je i u sportu i poslu – sve je ljepše kada si dio ekipe i imaš na koga da se osloniš. Nemojte mi zamjeriti što generalizujem ovaj osjećaj, ali vjerujem da smo svi bili opčinjeni i obasjani usjesima naših zlatnih, srebrnih i bronzanih sportista. Vaterpolisti, odbojkašice, košarkaši, košarkašice, atletičari, kajakaši, taekvondisti, streljači, rvači.. Srce mi je prepuno ljubavi i poštovanja dok ih nabrajam. Toliko sportista iz naše male Srbije – napisao je Đoković u svom „Dnevniku iz Rija“ za magazin „Original“.

I dok su navijači širom svijeta brojali koliko medalja mogu osvojiti, srpski su bili ubjeđeni u jednu i to Novakovu, zlatnu, ni manje, ni više. Nakon bronze u Pekingu i četvrtog mjesta u Londonu, žrijeb je htio da se broj 1. sastane sa čovjekom od kog je izgubio u meču za bronzu u Londonu, Huanom Martinom Del Potrom. Argentinac, koji je igrao „na krilima svojih navijača“, je napravio veliko iznenađenje, pobjedio Đokovića i kasnije stigao do srebra. Novak je teren napustio u suzama, jer ga je taj poraz suviše pogodio, htio je do onoga što mu nedostaje, olimpijskog zlata. Kasnije je ispao i u dublu sa Zimonjićem i nakon što je bodrio ostale srpske sportiste, otišao je iz Rija i napravio opet pauzu. Došao je na red i zadnji Grend slem u sezoni, US Open, gdje je prošle godine u finalu igrao protiv Federera i nevaspitane njujorške publike, ali je na kraju podigao pehar. Pobjedio je na startu Janovica i onda se desilo nešto što se rijetko može vidjeti, Veseli mu je predao, a to je isto uradio i Južnji nakon samo šest odigranih gemova. Trijumfovao je protiv Edmunda, a onda mu je i Tsonga nakon dva seta predao meč. U polufinalu je savladao Monfisa, da bi ga u finalu pobjedio Stan Vavrinka sa 3:1. Marej je tada bio u odličnoj formi, osvajao je turnire nakon Njujorka i smanjio bodovnu prednost. Đoković je poražen u polufinalu Šangaja od Bautiste Aguta i uslijedio je Pariz, mjesto gdje je pola godine ranije ispisao istoriju, sada je branio prvo mjesto. Potrebno je bilo da dođe do finala, ali ga je u tome spriječio Čilić. Škot, Endi Marej, je po prvi put bio prvi na ATP listi, a glavni okršaj ove dvojice se čekao u „O2 areni“ u Londonu na završnom Mastersu. Do finala su oba tenisera stigla sigurno, Endi je bio psihički spremniji i pobjedio je sa 6:3, 6:4. Na kraju kad se rezimira sezona, dovoljno je citirati Rodžera Federera poslije finala u Londonu „Sjajan početak godine za Novaka i sjajan kraj godine za Endija“. Sad slijedi pauza za sve tenisere, odmor sa porodicom, „punjenje baterija“ pred nove izazove  i veliku borbu za vrhu ATP liste.