XS
SM
MD
LG

Sudija sjedi, jedan

Još uvijek slučaj otimačine prostorija Rukometnog kluba Borac nije završen

Pokušaj da se od Rukometnog kluba Borac otme poslovni prostor u Ulici Srpska broj 4 još uvijek nema svoj sudski epilog. Naime, Sud u Banjaluci je ponovo donio rješenje da se cijeli ovaj slučaj vrati na početak pa je sada i više nego očigledno da sudije sa ovog predmeta ili nemaju znanje ili nešto mute, tačnije ''love u mutnom''!

Pa, sam ovaj predmet je toliko očigledan da i svaka budala može donijeti pravu odluku. A zašto se ne donosi, to treba pitati sudije sa ovog predmeta!

Ja ću sada iznijeti samo jedan detalj vezan za taj prostor...

Naime, svojevremeno smo, još u ratnom periodu, izdali te podrumske prostorije o kojima je riječ, našem tadašnjem sponzoru ''Bojčeta Impeksu''. I on je tada, takođe na krajnje kvaran način, pokušao da prisvoji ovaj prostor pa je sve naše papire koji pokazuju da je ovaj prostor u vlasništvu Borca odnio kod tada najboljeg opštinskog sudije u Banjaluci, Gorana Brankovića, sa željom da ih ovaj pregleda i da svoje mišljenje.

Dobio je i više nego kratak odgovor kako ''prema tim papirima niko na svijetu ne može Borcu oduzeti taj prostor''!

Zato me i čudi to ove današnje sudije ''nemaju petlju'' da donesu pravu i jedinu moguću odluku, već sve odugovlače! Iz kojih razloga tako rade, znaju samo oni, mada ja već sada imam neke informacije, veoma poražavajuće za njih.

Zato ih i pitam ''zašto su ih roditelji školovali'' ili su, možda, završili ABEND ŠULE'', što takođe nije isključeno? Zar im nije bilo dovoljno da uđu u predmet i donesu pozitivnu odluku?

Kažu nam ''zašto nismo proveli naše vlasništvo u knjigama''? Ako su završili fakultet i nisu išli u ABEND ŠULE, onda bi morali da znaju da u to vrijeme kod privatizacije nije postojao ''Zakon o podrumima i šupama'', pa se nije ni moglo sve službeno provesti u knjige!

Tvrdim da bi, da nije bilo odliva stanovništva u ovom ratu, to već bilo riješeno! Međutim, pošto više nema Banjalučana koji znaju šta Rukometni klub Borac znači u Gradu i bivšoj Jugoslaviji, onda je ovakvo ponašanje očekivano. Inače, sve bi bilo sasvim drugačije.

 

 

 

 

Takođe, moram da naglasim i da HIPO banka nema nikakve veze sa Borčevim podrumom jer su to dvije odvojene cjeline sa posebnim ulazom. Da ponovim, Banka i poslovni prostor su dvije odvojene cjeline, svaka sa svojim ulazom i izlazom, tako da poslovni prostor nije bio jedna cjelina sa prostorom banke!

 

Savjetujem sudijama na ovom slučaju da vrate novac profesorima i učiteljima za školovanje jer su kod ''priučenog ugostitelja'' Mire Bjelića dobili JEDAN!

I, neka stave sebi prst na čelo kako ja ne bih iznio još neke stvari.

 

Na kraju, ne mogu a da se opet ne izvinem doktoru Nebojši Popoviću što ga nisam poslušao i, umjesto da za Borac kupujem nekretnine, taj novac podijelio igračima! 

 

S poštovanjem

Miro Bjelić