Ko od klubova preživi – igraće! Tako bi se mogla sumirati velika finansijska kriza koja prijeti i onim najvećim i onim najmanjim klubovima širom planete.

Nema utakmica, nema prihoda, a „radnici“ traže ugovorom utvrđene plate. Od čega ih platiti onda? Nije ni da oni najveći klubovi svijeta leže na milionima, pa mogu da ih izvuku iz slamarice i mirno spavaju mjesecima, bez centa zarade.

Svi lupaju glavu i traže najbolja rješenja, da makar najmanje oštećeni dočekaju kraj pandemije. Vodeći klubovi i lige Evrope su uveliko u razgovorima. Konsultuju se i sa Međunarodnim udruženjem profesionalnih fudbalera (FIFPro), bez čijeg amina ništa ne može da prođe.

Tri su mjere koje klubovi predlažu, koje bi mogle da spasu evropski fudbal, piše španski Kadena Ser. Na prvom mjestu je globalno kresanje plata igračima. Prosto, oni prvi moraju da se žrtvuju i da u danima kada ne mogu ni da treniraju, a kamoli da igraju utakmice, odreknu se dijela zarade. Da će da padnu na hljeb i paštetu poslije toga, baš i neće...

Druga mjera je produženje ugovora koji zakonski ističu 30. juna. Mnogo je fudbalera širom svijeta kojima važeća saradnja sa klubovima ističe posljednjeg dana juna, kada se završe sve sezone. Ukoliko bi to ostalo na snazi, mogla bi da se desi totalna konfuzija: da se prvenstva nastave i da ne mogu da stignu da se završe do 30. juna, kako je preporučila UEFA u najboljoj želji, a da igrači počnu da pakuju kofere i odlaze dok liga još traje. Žele klubovi da se zaštite i od toga.

I treća stvar: da se utakmice igraju na svakih 72 sata. Odnosno, na svaka tri dana. Najprije da bi se lige završile što prije, a onda i da bi na televizijama, jer mnogi klubovi žive od tv prava, sve „pucalo“ od fudbala kada korona prođe.

Izvor:mozzart.com