Ne bih se složio s mišljenjem da je rano ispadanje naših klubova iz Evrope isključivo odraz kvaliteta domaće lige, ili potvrda njene nekvalitete. Sinoć su, podsjetimo, ispali gotovo svi klubovi sa prostora bivše Jugoslavije.

Istina je da naša liga ima problema s regularnošću, ali to ne znači da nema određenog kvaliteta, niti da nije u uzlaznoj putanji. Igra se bolji fudbal nego prethodnih godina. Realizuju se transferi, dolaze bolji igrači – sporije nego drugo, ali ipak ide naprijed.

Za naše uslove, u pojedinim klubovima se troše i sasvim solidna sredstva. Dovode se igrači koje ranije ne bismo mogli ni sanjati. Uostalom, i Sarajevo i Željezničar su u prvim utakmicama nadigrali svoje protivnike i realno su trebali slaviti s većom gol-razlikom.

Pravi problemi leže u pristupu, viziji i ogromnoj fluktuaciji igrača pri svakom prelaznom roku. Prve evropske utakmice su i najteže – dolaze odmah nakon pripreme, a ako nemaš jezgro tima koje je duže vrijeme zajedno, imat ćeš problema bez obzira na individualni kvalitet.

Možeš ti zamijeniti deset igrača s deset još boljih, ali to ne znači da ćeš imati bolji tim. Novim igračima treba bar dva mjeseca da uđu u formu i pokažu svoju puni potencijal.

Pogledajte samo Velež, koji je izbacio AEK – da je praktično isti tim koji je i izborio nastup u Evropi. Ili Zrinjski, koji je pod Jakirovićem napravio iskorak, a Rendulić samo nastavio uzlaznom putanjom i napravio još bolji rezultat.

Bez kontinuiteta se ne može. Svaki kvalitet traži vrijeme da ispliva na površinu.