Anastasia Vujicic, mlada 14-o godisnja odbojkasica ZOK Leotar, od juna ce biti dio tima OK Crvena Zvezda iz Beograda. Do tada je ocekuju nastupi u nastavku prvenstva sa ZOK Leotar sa kojim se plasirala u drugi krug. Razgovarali smo sa njenim ocem i prenosimo vam njegove utiske. Anastasia je bila primjecena od strane skauta Crvene Zvezde, kome nije trebalo dugo da prepozna potencijal koji posjeduje. Nakon trodnevnih priprema sa kadetima i pionirima CZ to je i potvrdjeno. Sa ovim je otvoreno novo poglavlje i u saradnji izmedju dva odbojkaska kluba. Anastasia bi trebalo da upise Sportsku gimnaziju u Beogradu, gdje bi nastavila svoje skolovanje, koje bi joj omogucilo nesmetan proces u skolstvu i sportu u isto vrijeme. Inace odlican djak tokom cijelog skolovanja, kao i osvajac nagrada na takmicenjima klavira u sklopu muzicke skole. Ipak je ljubav prema odbojci prevladala.Tako da se odlucila za ovaj ni malo lak korak koji trazi nastavak napornog rada i odricanja. Profesionalni pristup i posvecenost poslu od strane glavnog koordinatora, Alme Dobricanin iz OK Crvena Zvezda, nam je ulilo povjerenje da ce nam dijete nastaviti razvojni put u pravim rukama. Anastasia se razvijala uz kontinuiran rad sa trenerima u sklopu ZOK Leotar, u prelijepom i veselom okruzenju sa svojim drugaricama. Veoma bitnu ulogu je odigrao i paralelan trenazni proces uz pracenje kondicionog trenera Srdjana Kuljica. U sklopu ETC trenaznog centra, vodio je racuna da Anastasia i kondiciono i razvojno prati odbojkaske treninge. To je bilo veoma bitno da se tijelo razvija proporcionalno uz smanjnje rizika od povreda, sto je za djecu u tim godinama od izuzetnog znacaja. Rodjena u Montrealu u Kanadi, ipak je milo Trebinje privuklo porodicu da se vrati Hercegovackim korjenima. Odrastanje u jos uvijek zdravom i patrijahalnom okruzenju nase Hercegovine, mnogo je znacilo za formiranje temelja u razvoju djeteta. Kao i mogucnosti ostvarenja temelja u skolstvu, muzici i sportu. Ali ipak za nesto vise u pojedinim segmentima za nasu omladinu taj odlazak u vece gradove matice Srbije u ovom trenutku je neizbjezan. Kao i maratonski put i istrajnost bez kog nema uspjeha. Nadamo se da ce se vremenom to promijeniti, pa da se bar taj odlazak ako ne moze da izbjegne, bar malo pomjeri. Znamo da to nije lako za malu sredinu kao sto je Trebinje, ali je izvodljivo ako se neke stvari postave na svoje mjesto.