Fudbalski šampionat Bosne i Hercegovine ulazi u svoju završnu fazu, a čini se da je ekipa koja je obilježila ovu fudbalsku sezonu, banjalučki Borac, daleko od trofeja. Voljeli bi smo da nismo u pravu, ali...
Jedan je već izgubljen. Očajna igra u revanš meču sa Sarajevo i poraz od 2:0 zaustavio je Borac od finala i bitke za Kup. Olako se, čini nam se prešlo preko tog ispadanja, a sve je pokrila pobjeda protiv istog protivnika u Banja Luci, tri dana kasnije. Bilo je 2:0 za Borac. To je donijelo i lidersku poziciju na tabeli.
A onda je stigla Grbavica i težak poraz od Željezničara od 2:1. Borac je sletio sa liderske pozicije, pa se do kraja šampionata moraju nadati kiksu mostarskog Zrinjskog, pod uslovom da oni zabilježe sve pobjede do kraja šampionata.
Neuspjeh na Grbavici je pokazao da Borac u ovom trenutku ima porozan vezni red i katastrofalnu defanzivu, a to se odmah reflektuje i na slab učinak napadača. Oni jednostavno nemaju dobrih lopti i teško ugrožavaju protivnički gol. To se vidjelo i juče, tačnije sinoć na Grbavici.
Pa i pored toga stigli su Banjalučani do rezultatske prednosti, a onda na identičan način primili dva gola. Kontranapad prvi, lopta na stranu i mat, a drugi lopta kroz sredinu i novi pogodak. Oba puta je asistent Al Džaber radio na sredini terena šta je htio, a njegove lopte pokazale slabosti defanzivaca. Šta su oni tada radili. Ništa, bili nijemi posmatrači. A da u defanzivi mnogo toga nije usklađeno vidjeli smo u prethodnim mečevima. Borčevi stoperi neprimjetni u igri. Uglavnom su igrali (na grbavici) po sistemu ja tebi, ti meni, pa duga lopta i šta bude...
Jedan od njih čak nije još uvijek potpisao ugovor ( a pitanje je i da li će)? I dok je on redovan u sastavu drugi, koji se obavezao na vjernost klubu novim ugovorom sjedi na klupi. Nije na odmet napomenuti da je u onom šampionskom timu bio standardan. Da, Maks Juraj Ćelić grije klupu? Zašto?
Da se vratimo i na one golove iz kontre, Ajde drugi, bacio si karte na ofanzivu, ali si prvi primio iz kontranapada, a imao si rezultatsku prednost?
Nakon meča smo čuli Mladena Žižovića i priču o energetskoj istrošenosti. Ma daj! Postalo moderno pričati kako neko nije bio na energetski potrebnom nivou. Pa ko ih treba spremiti da budu, zar im možda i presudna utakmica za titulu nije dovoljan motiv da budu energetski na najvišem nivou.
Ekipa koja je samo tri dana ranije potopljena od Zrinjskog sa 5:0, napravi ti rezultatski preokret. Ona je bila (što bi se reklo) energetski superiornija.
Nismo baš sigurni da je energetika donijela Želji bodove. (Ne)odlučnost, (Ne)borbenost i katastrofalno postavljanje igrača Borca i njihova loša igra su omogućili preokret timu sa Grbavice.
Do kraja šampionata ima da se odigra još šest kola, nadamo se da će u Borcu naći načina da ‘’energetski’’ vrate ekipu, ali bi dobro bilo da počnu da liče na tim iz onih evropskih mečeva. U suprotnom, od trke za dva trofeja, stići će do duplog ništa!