Vaterpolisti Srbije u Trebinju

Pod hercegovačkim suncem, među sjenkama platana i šaptom Trebišnjice, grad je ovih dana disao drugačije – radosnije, ponosnije. Jer, u Trebinje su, u Javnu ustanovu „Bazeni“ odnosno Zatvoreni bazen „Ana Šušković“ stigli vaterpolisti Srbije – ljudi koji nose boje svoje zemlje s ponosom, a srca otvaraju svuda gđe dođu.

Njihov dolazak nije bio tek još jedan sportski trenutak. Bio je to praznik za dušu – za svako dijete koje je uzbuđeno stajalo uz ivicu bazena, za svakog mladog sportistu koji sanja medalje, za svakog građanina koji zna da se veličina čovjeka ne mjeri samo brojem pobjeda, već osmijehom koji podari, riječju koju udijeli i vremenom koje posveti drugima, piše Herecgsport.

Trenirali su predano, posvećeno, u tišini koja govori više od hiljadu riječi – tišina koncentracije, discipline, poštovanja prema svom pozivu. A između dva treninga, našli su vrijeme za ono najvažnije: za ljude. Šetnja gradom, prijateljski stisak ruke, kratki razgovor, fotografija sa nasmijanim đečakom koji drži loptu kao najveće blago. Susreti koji ostaju. Uspomene koje griju.

Na licima naših šampiona – radost. U njihovim gestovima – skromnost. U svakom potezu – snaga i čojstvo. U Trebinju su, makar na nekoliko dana, spojili naporan rad sa iskrenim uživanjem. Bili su tu ne samo kao sportisti, već kao prijatelji, kao uzori, kao ljudi koji inspirišu. Sa malim vaterpolistima Leotara održali su svojevrsni vatepolo čas. Družili se, plivali, šutirali… jednom riječju stvorili im ugođaj za nezaborav. Tako rade šampioni.

I zato – šta god da urade u Singapuru, bez obzira na rezultat – za nas su oni već zlatni. Najbolji. Naši momci. Oni koji znaju da se prava veličina ogleda i u sitnicama, u toploj riječi, u pruženoj ruci, u dječijem osmijehu.

Radomir, Stefan, Blagoje, Petar, Marko, Dimitrije, Zarije, Vasilije, Đorđe, Stefan, Mateja, i Luka i ostali ovo će sasvim sigurno pamtiti tokom cijelog života.

I njihove idole.

Trebinje ih je dočekalo raširenih ruku. A oni su uzvratili – srcem.

I tako se piše jedna tiha, ali velika priča. Priča o sportu, prijateljstvu i gradovima koji znaju da prepoznaju i čuvaju ono što vrijedi.