Foto: Vaso Ljubenko

U vremenima kada su izazovi svakodnevnica, a neizvjesnost postaje pravilo, jedan klub nastavlja da piše svoju priču – ponosno, istrajno, s vjerom u vrijednosti koje nikada ne izlaze iz mode: rad, poštovanje, čast i zajedništvo. Rukometni klub Leotar sutra počinje pripreme za sezonu 2025/26, i to ne kao kolektiv koji broji trofeje i statistike, već kao porodica koja broji ljude – one koji vjeruju, ostaju i ginu za plavo-bijele boje.

Finansijska situacija daleko je od idealne – to je činjenica. Klub se nalazi u jednoj od najtežih tačaka u posljednjoj deceniji, ali baš u takvim trenucima na vidjelo izlazi snaga karaktera. A Leotar karakter ima – ne samo na terenu, već i van njega.

Predsjednik kluba Stevan Bekan jasno poručuje – Leotar se neće predati.

– Ovo je klub koji je nadživio i veće krize. Grad Trebinje i gradonačelnik su uvijek bili uz nas, za što im dugujemo zahvalnost. Zahvalni smo i Elektroprivredi Republike Srpske, kao i Hidroelektranama na Trebišnjici – ali činjenica je da nas kašnjenje sredstava opterećuje. Ipak, klub je iznad svih nas. Veliku zahvalnost dugujemo i Rukometnom Savezu Republike Srpske na čelu sa gospodinom Marinkom Umićevićem koji nam je velika podrška. RK Leotar je simbol grada, mladosti, zajedništva. I zato – glavu gore, zube stisni, i naprijed – poručuje Bekan.

Ništa manju vjeru u tim ne pokazuje ni šef stručnog štaba, Dragiša Koraćević, koji je u prethodnoj sezoni vodio ekipu do rezultata koji su izazvali poštovanje širom regije.

– Sezona iza nas bila je dokaz da se i s malo može mnogo. Zahvaljujem se igračima koji su nas napustili – njihova energija i trud neće biti zaboravljeni. Ali još više hvala onima koji ostaju. Pred nama je novi izazov, nova sezona, nova imena i nova nada. I kada svi misle da ne može – mi ćemo pokazati da može – poručuje Koraćević.

Kapiten ekipe, Aleksandar Milojević, ne skriva emocije.

– Igramo za grb, za grad, za tribine, za djecu koja nas gledaju. Ne možemo promijeniti stvarnost, ali možemo promijeniti način na koji se nosimo s njom. U ovim cipelama, u ovom dresu, ima ponosa. Volio bih da nas ljudi prepoznaju, da osjete borbu koju vodimo. I da znaju – nećemo stati – kaže Milojević.

Da je ekipa pretrpjela kadrovske promjene – jeste. Klub su napustili golmani Čolović i Knežević, kao i Mišetić, Parežanin, Šukić, Arizanović i Ratković. Pregovara se sa novim igračima, a jedan od prioriteta je Đurašković. Uprava ne krije ambicije da se nastavi kontinuitet igranja u evropskim takmičenjima – posebno EHF kupu, gdje bi Leotar trebalo da odmjeri snage sa ekipom Buzaua iz Rumunije.

Ali u ovom trenutku, važnije od imena i brojeva jeste ono što se ne vidi na papiru – a osjeća u svlačionici, na treninzima, u podršci publike. Leotar je klub koji okuplja. Klub koji gradi. Klub koji podiže djecu da postanu ljudi, i ljude da postanu uzori.

Zato, umjesto da pitamo: „Hoće li biti teško?“, treba da kažemo: „Zajedno možemo!“

Trebinje nije veliki grad po brojkama – ali jeste po duhu. A Leotar je srce tog duha.

Zato neka nova sezona bude sezona borbe, ali i ponosa. Sezona u kojoj će se igrati ne samo za bodove, već i za poruku: da vrijedi biti uporan, vrijedi biti pošten, vrijedi vjerovati. I da klubovi kao što je Leotar ne postoje samo zbog trofeja – već zbog vrijednosti koje ostavljaju budućim generacijama.

Leotar ide dalje. I svi koji vole sport, Trebinje i prave vrijednosti – idu s njim.

Izvor: Hercegsport