Josip Kožul

Široki Brijeg je od sinoć u šoku. Hercegovina tuguje. Šetajući u predvečerje brijegom iznad svog rodnog grada, preminuo je Josip Kožul, bivši košarkaš, sportski direktor, poduzetnik i dugogodišnji član Uprave KK i NK Široki.

Tuga i nevjerica. Najveće srce u Širokom i šire prestalo je da kuca. Iznenada, u toku rekreativne šetnje, koju je praktikovao kada god je imao vremena.  U gradu na Lištici, sve je stalo.

Sudbina je htjela da kasno upoznam ovog istinskog zaljubljenika u sport i košarku, čak većeg i od mene. Sjedili smo nedavno sa prijateljima u njegovom omiljenom kafiću, u toku posljednjeg turnira Druge ABA lige. Toliko sam slušala o njemu kao o uspješnom poduzetniku i glavnom sponzoru Širokog, čovjeku koji zapošljava preko 700 ljudi i moram priznati da sam osjećala izvjesni strah od upoznavanja.

Pojavio se najbolji čovjek koga možete upoznati. Sa širokim osmijehom, nevjerovatnim smislom za humor, ogromnom dušom i energijom koja vas hipnotiše. Pričao mi je o predavanjima koja je slušao na Građevinskom fakultetu, putovanjima, filmovima i muzici. Najviše o košarci, koja je pored porodice bila njegova najveća ljubav.

Za nju je živio, za nju je disao.

“Ništa više neće biti isto bez Prike” – u nevjerici pričaju iz kluba.

Košarkašku loptu zavolio je još kao dječak. Igrao je za Mladost iz Lištice, mostarsku Lokomotivu, Zrinjski, a kao kapiten je podigao prvi pehar prvaka države za HKK Široki. I tada se povukao, jer nikada nije volio da bude u prvom planu. Ustupio je svoje mjesto mlađima.

Otišao je sa terena, ali ne i iz kluba. Sportski direktor, član Uprave, uvijek izbjegavajući javno eksponiranje i pominjanje. A Josip Kožul je bio Široki.

” Da nije bilo njega, ne bi bilo svih nas” – dok brišu suze, pričaju iz Širokog.

Najzaslužniji je za izgradnju Pecare, a sa njenom izgradnjom rastao je i Široki. Ukupno 20 titula – 11 prvaka BiH i devet osvajača Kupa BiH pripadaju upravo njemu.

Kod njega nije bilo stvari koja ne može. Kako su napisali na zvaničnoj stranici Širokog:

“Prika, napravićemo to!”.

Za svoj Široki sve je rješavao u trenutku. Ne štedeći sopstvene finansije, sebe, ni svoje srce.

Bio je poznati humanista. Ljudi su ga, malo je reći, voljeli. Dobri Samarićanin, Josip Kožul, bio je obožavan ne samo u Širokom Brijegu, već i šire.

Nesebično se davao svakome, uvijek spreman pomoći  onima koje je poznavao, ali i onima koje nije. I to da niko ne zna.

Samo jednom sam mu rekla da bih voljela izvještavati sa završnog turnira Druge ABA lige u Skoplju.

“Prika, hajde da to završimo”.

Skoplje je sada predaleko. Jer, za košarku, ali i sport u Hercegovini i u BiH, bar sinoć, vrijeme je stalo. Otišao je jedan od posljednjih košarkaških entuzijasta i istinskih zaljubljenika u ovaj sport.

“Malo je ljudi kao Josip Kožul. On daje svoju lovu, to bre niko danas neće” – na ručku u Ljubuškom pričao je Miroslav Muta Nikolić.

Josipa Kožula više nema. Otišao je u carstvo nebesko u 61.godini života, ostavivši za sobom neutješnu suprugu Ivanu, njegovu Stelicu i sina Mirka. Ostavio je za sobom svoj Široki, košarku i Hercegovinu.

“Ostavio je svima na zadatak da probamo biti približno dobri ljudi kao što je on bio, jer biti kao on – gotovo je nemoguće”.

Na vječni počinak Kožul će biti ispraćen sutra u svom voljenom Širokom Brijegu.

Vječna Vam slava i hvala Vam za sve što ste uradili za košarku i na prilici da budem u Vašem društvu, makar jednom u životu.

Piše: Maja Kostović