Slavija - Budućnost

Sinoć je u Istočnom Sarajevu u novoj sportskoj dvorani bio pravi istinski sportski spektakl. Košarkaši Slavije i Budućnosti igrali su četvrtu utakmicu finalne serije plej ofa. Bijeljinci su taj meč dobili rezultatom 75:72 i sa 3:1 u pobjedama postali šampioni Republike Srpske i izborili plasman u Premijer ligu.

Rekli bi smo zasluženo, jer su iskoristili neiskustvo i neke slabosti Slavije i nakon minus 17 u trećoj četvrtini se uspjeli vratiti i trijumfovati.

 Ova serija je pokazala da je Budućnost iskusnija, ali ne i značajno bolja ekipa od Slavije, te su zahvaljujući tom iskustvu izašli kao pobjednici u ovoj seriji.

Sve utakmice su ličile jedna na drugu. Slavija ima prednost, pa onda staje, ide serija grešaka i na kraju poraz.

Kvalitet prikazane košarke nije bio na pretjerano visokom nivou, a niko ga nije ni očekivao, ali bilo je dobrih poteza, fenomenalnih asistencija, dobrih i loših sudijskih odluka (nisu bile katastrofalne), ali je atmosfera na ovim utakmicama u Istočnom Sarajevu bila izvanredna.

Ljubitelji košarke ispunili su dvoranu pa gotovo do poslednjeg mjesta. Pružali su ogromnu podršku domaćem timu, ali bez i jedne ružne riječi ili poteza ka gostima. Apsolutno uvažavanje košarkaša iz Bijeljine. Na kraju zaslužen aplauz.

Posebno treba istaći u ovom mečevima one najvatre nije pristalice Slavije, a to je navijačka grupa Sokolovi.

Nije ih bilo godinama. U onim slavnim danima fudbalskog tima, ali i ostalih ekipa, Sokolovi su bili prisutni na tribinama. Dali su svoj doprinos rezultatima i fudbalera, odbojkašica, košarkaša, rukometaša. A onda su se povukli.

Pojavili su se ove sezone na utakmicama košarkaša, pa rukometaša, odbojkašica. Fudbalski stadion zaobilaze (oni znaju zašto), a sinoć su bili bukvalno šesti igrač košarkaša.

Svih 40 minuta bučni, glasni, pjesmom su bodrili igrače. Podsjetilo me je to na ona najbolja izdanja fudbalskog kluba ( bili su to slavni dani naših fudbalera) i Sokolova.

Kako je tih godina tada Srpsko Sarajevo bilo uz svoje fudbalera, ali i ostale sportiste!

A onda je sve zamrlo, da ne kažem uništeno… Neću o razlozima (nekom drugom prilikom), a sve je to ovih dana vaskrslo sa ovim košarkašima i sa ovim Sokolovima.

Priredili su i košarkaši i navijači, ali i gledaoci, pravi istinski sportski spektakl. Pokazali su kako se podržava svoj klub i svoj grad.

Siguran sam da su svi oni koji su bili u Novoj dvorani (još nema ime, a kako je pomogla gradnju Srbija, neka se i zove Srbija) bili ponosni i na sebe i na sugrađane, ali najviše na ovu novu generaciju Sokolova.

Što navijačku, što sportsku, jer ne smijemo smetnuti s uma, da je Slavija sastavljena (uglavnom)  od igrača poniklih u ovom gradu.